Srpski predsjednik Aleksandar Vučić suočava se s najvećim pritiscima do sada. Problemi su uglavnom ekonomske prirode, povezani s međunarodnim okolnostima i politikama SAD-a. Prema procjenama ekonomista, gospodarski rast Srbije u 2025. godini prepolovio se, strana ulaganja su opala, a domaća potrošnja je u padu. Istovremeno, zemlja bilježi studentske proteste zbog nezadovoljstva politikom vlade.
U vanjskoj politici, zamah Vučićeve proeuropske politike sve više slabi. Krhka ravnoteža temeljena na dobrim odnosima s Moskvom, Pekingom, Washingtonom i Bruxellesom sada je ugrožena, što ima ozbiljne posljedice za ekonomiju. Američke sankcije pogodile su Naftnu industriju Srbije (NIS), u većinskom ruskom vlasništvu.
Pritisak SAD-a da se Gazprom povuče stavlja Beograd u tešku situaciju, dok Rusi ne žele prodati svoje udjele. Vučić je pokušao ublažiti napetosti održavanjem dobrih odnosa s bivšim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. Posebni zakon trebao je omogućiti Trumpovom zet, Jaredu Kushneru, gradnju na terenu Glavnog štaba u Beogradu, no plan je propao zbog javnih protesta i optužnice protiv ministra kulture Nikole Selakovića. Nekoliko dana kasnije, SAD su zabranile uvoz guma iz tvornice Linglong u Zrenjaninu, u vlasništvu kineskih investitora.
Srpski izvoz u SAD i dalje je opterećen carinom od 35%, a zemlje poput Srbije se svrstavaju među one s deficitima u demokraciji, slobodnim izborima i vladavini prava.
Vlada Srbije pozdravila je odluku da NIS može poslovati bez sankcija do 23. januara, što omogućava ponovno pokretanje rafinerije u Pančevu. Pojavila su se nagađanja da iza odobrenja stoji mađarski premijer Viktor Orbán, te da bi mađarski MOL mogao preuzeti Gazpromove dionice u NIS-u. Rusija je reagirala negativno na ranije signale o mogućoj nacionalizaciji NIS-a, a produženje ugovora o opskrbi plinom za samo tri mjeseca do kraja marta 2026. tumači se kao implicitna prijetnja. Odnosi Beograda i Moskve dodatno su zategnuti nakon što je Rusija kritizirala prodaju srpske municije Ukrajini. Vučić je ovakvu prodaju potpuno zaustavio, što je u industrijskim krugovima protumačeno kao znak nedostatka povjerenja u Srbiju. Slična napetost postoji i u odnosima s EU, najvećim trgovinskim partnerom i investitorom Srbije. Novi pregovarački klaster nije otvoren, a Vučić je izbjegavao sudjelovanje na samitu EU-Zapadni Balkan. Kina također nije najavila nove ekonomske aktivnosti u Srbiji. Sve ove okolnosti – domaći protesti, vanjski ekonomski pritisci, loša klima i neizvjesnost – negativno utječu na ekonomiju zemlje od 6,5 miliona stanovnika. Prognoze su sumorne: strana ulaganja su prepolovljena, građevinski sektor opada, domaća potražnja je slaba, a očekivani rast za 2025. je samo dva posto. Za ovu godinu očekuje se manje od tri posto, iako Narodna banka Srbije optimistično najavljuje 3,5 posto.
