Dok privrednici ove zemlje pošteno rade, znoje se i stvaraju, dok njihove kompanije upošljavaju hiljade ljudi i plaćaju milijarde poreza, politički prvaci ove zemlje – Nermin, Vojin i Toni – iz udobnih fotelja drsko im spuštaju etikete i kritike.
S visine svojih luksuznih "Tuarega", kupljenih od novca koji nije njihov, imaju obraza ljutiti se na privrednike jer, navodno, ne daju veće plaće radnicima. A pravi razlog? Nije briga za radnika. Razlog je što privrednici, uprkos svojoj požrtvovanosti, ne uplaćuju još više novca u budžetske crne rupe iz kojih političari nemilice troše.
Privrednici – kičma ove zemlje, na udaru političke bahatosti
Dok politička elita sjedi u klimatiziranim uredima i smišlja nove načine kako da troši, privrednici nose teret cijele zemlje. Oni su izgradili kompanije čiji proizvodi danas stoje na policama širom svijeta. Oni zapošljavaju ljude, hrane porodice, plaćaju doprinose, kreiraju šanse tamo gdje država zakazuje. Oni su istinska kičma ekonomije Bosne i Hercegovine.
Ali umjesto pohvala, podrške i priznanja, političari se prema njima odnose kao prema krivcima. Kao da je uspjeh grijeh. Kao da stvaranje i trud treba kazniti. Dok se u Njemačkoj, Švicarskoj i drugim uređenim državama privrednici dočekuju s crvenim tepihom, ovdje ih se srozava, optužuje i ponižava.
Funkcija, moć, privilegije, novac – u BiH ništa nije skromno, samo za odabrane
Vlada koja ne može ni prugu popraviti
Nevrijeme u Jablanici ogolilo je nesposobnost ove vlasti do krajnjih granica. Pruga koja je od ključne važnosti za transport robe ostala je oštećena danima, sedmicama, mjesecima. Privrednici su nudili rješenja, nudili su da sami finansiraju popravke, svjesni da je svaka izgubljena minuta zapravo gubitak miliona. A šta je uradila Vlada? Ništa.
Umjesto da prihvati pruženu ruku, Vlada je okrenula glavu. Umjesto da pokaže zahvalnost, odlučila je čekati – tursku sadaku. Nevjerovatno, ali istinito. Država koja ima stotine miliona u budžetu nije bila sposobna ni tuđim novcem započeti radove. I dok su se premijer i njegovi zamjenici fotografisali i smijali pred kamerama, privrednici su gledali svoje gubitke. A građani? Građani su osjetili samo sram. Jer pruga u Jablanici nije samo pruga. To je simbol – simbol nefunkcionalne države i njene nesposobne vlasti.
"Tuarezi", pratnje i rotacije – sve na račun naroda
Kada političari kao što su Nikšić, Mijatović i Kraljević govore o odgovornosti privrednika, bilo bi dobro da prvo pogledaju sebe u ogledalu. Jer, dok oni sjede u skupocjenim vozilima kupljenim od tuđeg novca, dok ih prati policijska pratnja i dok uživaju u beneficijama koje običan radnik ne može ni zamisliti, privrednici vode bitke s birokratijom, zakonima koji guše inovacije i sistemom koji je neprijateljski prema svakome ko želi stvarati.
Kako vlast bez imalo stida baca građane u finansijski ponor...
Obraz političara ili ogledalo moralnog bankrota?
Premijer i njegovi zamjenici trebali bi stati pred privrednike i građane i pogledati ih u oči. Ali to je nemoguće – jer njihova ogledala već su prekrivena mrljama bahatosti i nekompetencije. Naši privrednici nemaju potrebe čistiti obraz jer njihova djela govore za njih. Oni grade mostove između Bosne i Hercegovine i svijeta, dok Vlada ne može ni popraviti prugu u vlastitoj zemlji.
Dok naši političari troše na luksuz, naši privrednici rade u tišini, svakodnevno se suočavajući s izazovima i nepravdama koje im nameće država. Ali ono što političari ne razumiju jeste da obraz privrednika nije nešto što se može uprljati njihovim lažima i optužbama. To je obraz koji je očvrsnuo u radionicama, fabrikama i uredima, obraz koji ne treba čišćenje jer nikada nije bio ukaljan
S druge strane, obraz političara poput Nermina, Vojina i Tonija odavno je ukaljan. Ukaljan bahatošću, licemjerjem i nesposobnošću. Ukaljan jer su postali simbol svega što nije u redu s ovom državom. I to nije samo njihov obraz. To je obraz cijelog sistema koji dozvoljava da ljudi bez ikakvog stvarnog doprinosa zauzimaju mjesta odlučivanja.
Privrednici su heroji, političari su teret
Građani i privrednici ove zemlje nemaju razloga stidjeti se. Njihova svakodnevna borba, njihova žrtva i njihovi uspjesi dokaz su da Bosna i Hercegovina ima potencijal. Oni su pravi heroji ove zemlje, oni su razlog zašto država uopšte postoji.
Ali dokle će trpjeti? Dokle će biti mete političke hipokrizije? Dokle će gledati kako oni koji bi trebali biti lideri zapravo postaju najveći teret?
Ako iko treba čistiti obraz, onda su to političari. Ali da bi ga očistili, prvo ga moraju pogledati. A to je najteži zadatak za one koji su ogrezli u vlastitoj nemoći i bahatosti.
Bosna i Hercegovina može bolje. Ali ne s onima koji su zaboravili što znači služiti narodu.
