Od nedostatka municije do nedovoljnog ulaganja u pomorske flote, savez se suočava s ozbiljnim nedostacima u vojnoj spremnosti.
NATO se nije miješao u američko-izraelski rat u Iranu, ali je sukob otkrio značajne slabosti u odbrani saveza, što bi otežalo odgovor u slučaju napada Rusije.
„Ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku nisu odvojene pojave; mnogo toga se može naučiti iz oba slučaja razmišljajući o budućim ratovima“, izjavio je general Dominique Tardif, zamjenik načelnika francuskog ratnog zrakoplovstva, dodajući da bi nas „ove kombinovane lekcije trebale dovesti do boljeg razumijevanja kako voditi razvoj sposobnosti“.
Evropski vojni zvaničnici upozorili su da bi Moskva mogla biti sposobna napasti zemlju članicu saveza do 2029. godine, naglašavajući hitnu potrebu za borbenom gotovošću i političkom kohezijom.
Politico je razgovarao s diplomatama, sadašnjim i bivšim zvaničnicima NATO-a, kao i stručnjacima za odbranu, kako bi identificirao pet ključnih nedostataka koji su postali očigledni zbog rata na Bliskom istoku.
Iscrpljivanje municije
Iranski rat je otkrio nedostatak municije u NATO-u. Sjedinjene Države su iskoristile oko polovine svojih zaliha kritičnih raketa protivvazdušne odbrane Patriot, dok su francuski zvaničnici upozorili da su zalihe raketa Aster i Mica bile na niskom nivou u prve dvije sedmice sukoba.
Odbrambene kompanije poput Rheinmetall-a i MBDA-e signalizirale su rastuću potražnju i prijeteće nestašice. Visoki diplomata NATO-a naglasio je da će Evropa, ako SAD preusmjere svoju pažnju na Indo-Pacifik, izgubiti značajan dio svojih vojnih kapaciteta.
Prema riječima britanskog zakonodavca Calvina Baileyja, ako NATO ne promijeni kurs, Rusija bi mogla prisiliti savez da izađe iz rata zbog vrlo visokih troškova. U međuvremenu, Moskva proizvodi 6.000 do 7.000 jurišnih dronova mjesečno, što bi moglo brzo iscrpiti NATO-ove rezerve raketa.
Stručnjak Justin Bronk ukazuje na hitnu potrebu za jeftinijim presretačima i za jačanjem pasivne odbrane, poput izgradnje utvrđenih skloništa za avione.
Kompleks inferiornosti zraka
Iranska sposobnost da nastavi lansirati preko 5.000 raketa i dronova na susjedne zemlje, uprkos američkoj zračnoj kampanji, pokazuje ograničenja ideje da se država može prisiliti na predaju samo zračnim bombardiranjem.
NATO bi trebao preispitati koncept zračne dominacije i investirati u oružje dugog dometa i preciznih udara koje može pogoditi ciljeve duboko unutar ruske teritorije, uključujući i mogućnosti proizvodnje dronova.
Nedovoljno finansirane pomorske flote
Ograničeno učešće evropskih zemalja u podršci saveznicima u Perzijskom zaljevu pokazalo je nedostatak ulaganja u pomorske flote NATO-a.
Jasan primjer je Ujedinjeno Kraljevstvo, kojem je trebalo tri sedmice da rasporedi razarač HMS Dragon, koji se potom vratio u luku zbog tehničkog problema.
Britanski pomorski komandant, general Gwyn Jenkins, priznao je da mornarica nije spremna za rat, dok je manje od polovine kanadske flote operativno.
Stručnjaci naglašavaju da će u sukobu s Rusijom pomorske flote biti ključne za neutralizaciju podmornica i brodova naoružanih raketama dugog dometa.
Pragmatičniji pristup prema SAD-u
Bivši generalni sekretar NATO-a Anders Fogh Rasmussen sugerira da bi evropske zemlje trebale slijediti pragmatičniji pristup u svojim odnosima sa SAD-om, povezujući svoju stratešku podršku s američkim obavezama prema savezu.
Također upozorava na daljnje napore udovoljavanja američkoj administraciji, naglašavajući da ovaj pristup treba preispitati.
Važnost Ukrajine
U roku od nekoliko dana od početka rata u Iranu, Ukrajina je poslala svoje stručnjake za dronove kako bi pomogli zemljama Bliskog istoka. Kijev je također potpisao dugoročne sporazume o saradnji sa zemljama Perzijskog zaljeva.
NATO je proširio saradnju s Ukrajinom, uključujući zajedničku obuku, industrijske programe i inicijative za razvoj inovativnih tehnologija.
Prema mišljenju stručnjaka, alijansa bi trebala izgraditi obrambeni pojas protiv dronova u blizini granice s Rusijom i povećati ulaganja u industrijsku saradnju s Ukrajinom.
Jedan diplomata NATO-a ističe da „Ukrajina djeluje kao garant sigurnosti“, a rat u Iranu je potvrdio tu ulogu.
Iranski rat poslužio je kao indirektni test za NATO, otkrivajući značajne nedostatke u vojnim sposobnostima i strateškoj koordinaciji. Analiza sugerira da bi se bez brzih reformi i povećanih investicija savez mogao suočiti s ozbiljnim poteškoćama u budućem sukobu s Rusijom.
