U svijetu politike, gdje su veze često važnije od kvalifikacija, posljednja priča dolazi iz Ministarstva vanjskih poslova BiH, gdje je Mirza Babić, sin bivše načelnice Općine Visoko i trenutne NiP-ove zastupnice u Skupštini Zeničko-dobojskog kantona Amre Babić, pronašao svoje novo radno mjesto. Naime, Babić je imenovan za savjetnika ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedina Konakovića, a sve to u trenutku kada se činilo da se Karijere grade isključivo na osnovu stvarnih profesionalnih zasluga.
Zanimljivo je da, iako je početkom septembra upućeno nekoliko pitanja Ministarstvu vanjskih poslova BiH o ovom imenovanju, odgovor nikada nije stigao. Možda su se i sami zatečeni pitanjem koje odavno nije razjasnjeno - koji su to konkretni zadaci i kvalifikacije koje Mirza Babić posjeduje da bi se našao u savjetničkoj ulozi u ovom važnom ministarstvu? Prema LinkedIn profilu, njegovo jedino iskustvo u relevantnom polju uključuje šest godina u Bosna Bank Internationalu (BBI) i zvanje magistra islamskog bankarstva. Da li su ove kvalifikacije dovoljne za savjetovanje u području vanjske politike? Sudeći po svemu, očito jesu.
Amra Babić, majka mladog savjetnika i sama politička figura, povukla je potez koji se ne može zanemariti - putem Facebooka je s ponosom obznanila da je njen sin stekao magistarsku diplomu iz Islamskog bankarstva, što je, kako se čini, bio dovoljan dokaz za visoki položaj u državnoj administraciji. Nije zanemarivo ni to što je Amra Babić, kao i drugi političari, znala iskoristiti svoje društvene mreže da iznese najnovije uspjehe svog sina.
Babić je poznata i po svojim emotivnim objavama u vezi sa sinovim „odlaskom u EU, trbuhom za kruhom“, što nam sugerira da je možda spajanje s Konakovićem bio njen način da se osigura sinov životni standard. S obzirom na sve navedeno, može se samo zapitati - koliko su zaista važni stvarni kvalifikacije kada su veze i obiteljski kontakti na vlasti?
Izgleda da je za uspjeh u bh. politici potreban savršen miks veza i formalnih diploma. Jer, dok se politički krugovi zabavljaju raznim imenovanjima, obični građani ostaju da se pitaju koja su to zaista pravila igre kad je riječ o zapošljavanju i napredovanju. Samo u zemlji gdje se politika i nepotizam susreću na svakom koraku može jedan sin bivše načelnice doći do visoke pozicije, dok su stvarne zasluge – ako ih i ima – samo sekundarni detalj.
