Izbor novih nestalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija donio je iznenađenje koje je odjeknulo diplomatskim krugovima širom svijeta. Uprkos svojoj političkoj i ekonomskoj težini, Njemačka nije uspjela osigurati mjesto u najvažnijem sigurnosnom tijelu UN-a, dok su povjerenje država članica dobili Portugal i Austrija.
Rezultat glasanja predstavlja više od obične proceduralne odluke Generalne skupštine. On istovremeno pokazuje kako se međunarodni odnosi mijenjaju i kako ni najveće evropske sile više ne mogu računati na automatsku podršku međunarodne zajednice.
U tajnom glasanju među 193 države članice Ujedinjenih nacija, Portugal je osvojio 134 glasa, Austrija 131, dok je Njemačka ostala na 104 glasa, nedovoljno za osvajanje jednog od dva mjesta predviđena za grupu zapadnih država.
Austrija i Njemačka u žestokom diplomatskom okršaju pred ključno glasanje
Iako je Berlin tokom posljednjih decenija izrastao u vodeću ekonomsku silu Evrope i jednog od najvećih finansijera Ujedinjenih nacija, rezultati glasanja pokazali su da ekonomska moć ne garantuje uvijek diplomatski uspjeh.
Posebno zanimljiv bio je i izbor Kirgistana, koji je nakon nekoliko krugova glasanja pobijedio Filipine i prvi put u historiji osigurao mjesto u Vijeću sigurnosti. Time je još jednom potvrđeno da manje države sve češće traže veću zastupljenost u međunarodnim institucijama koje su decenijama bile pod dominantnim utjecajem velikih sila.
Uz Kirgistan, nove nestalne članice postali su i Portugal, Austrija, Zimbabve te Trinidad i Tobago. Njihovi dvogodišnji mandati počinju 1. januara naredne godine, kada će zamijeniti Dansku, Grčku, Pakistan, Panamu i Somaliju.
Ipak, pažnja svjetske javnosti nije usmjerena samo na to ko ulazi u Vijeće sigurnosti, već i na pitanje koliko je to tijelo danas uopće sposobno ispunjavati svoju osnovnu funkciju.
Prema Povelji Ujedinjenih nacija, Vijeće sigurnosti ima ključnu odgovornost za očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti. Međutim, posljednjih godina suočava se s ozbiljnim kritikama zbog nemogućnosti da pronađe zajednički odgovor na neke od najvećih globalnih kriza.
Rat u Ukrajini, sukob u Gazi i rastuće tenzije povezane s Iranom pokazali su duboke podjele među stalnim članicama Vijeća sigurnosti. Rusija koristi pravo veta kada je riječ o rezolucijama vezanim za Ukrajinu, dok Sjedinjene Američke Države često blokiraju prijedloge koji se odnose na Izrael i Bliski istok.
Takva situacija dovela je do toga da se sve češće postavlja pitanje da li struktura Vijeća sigurnosti još uvijek odgovara realnosti 21. stoljeća.
Današnji svijet značajno se razlikuje od onoga iz 1945. godine kada su nakon Drugog svjetskog rata uspostavljeni temelji sadašnjeg sistema međunarodne sigurnosti. Brojne zemlje smatraju da bi države poput Njemačke, Japana, Indije ili Brazila trebale imati veću ulogu u donošenju globalnih odluka, dok afričke i latinoameričke zemlje traže pravedniju regionalnu zastupljenost.
Uprkos tome, reforme Vijeća sigurnosti godinama ostaju blokirane zbog suprotstavljenih interesa velikih sila. Svaka ozbiljnija promjena zahtijevala bi saglasnost upravo onih država koje danas posjeduju privilegovani status stalnih članica i pravo veta.
Zbog toga posljednje glasanje nije samo izbor novih nestalnih članica. Ono predstavlja još jedan podsjetnik da međunarodni poredak prolazi kroz period dubokih promjena, dok institucije stvorene nakon Drugog svjetskog rata sve teže prate novu raspodjelu političke i ekonomske moći u svijetu.
Poraz Njemačke u utrci za mjesto u Vijeću sigurnosti možda neće imati neposredne posljedice po njenu međunarodnu poziciju, ali jasno pokazuje da se globalna diplomatija više ne odvija prema pravilima koja su važila prije nekoliko decenija. U vremenu rastuće multipolarnosti i sve izraženijih geopolitičkih rivalstava, čak i najutjecajnije države moraju se boriti za podršku međunarodne zajednice.
