Dok se javnost uglavnom fokusira na zvanične posjete diplomata, izjave ambasadora i političke sastanke iza zatvorenih vrata, u pozadini se sve više govori o drugačijem obliku američkog djelovanja na Balkanu – kroz finansijske programe, grantove i podršku organizacijama koje promovišu određene vrijednosti i političke stavove.
Prema navodima iz dokumenata američkog State Departmenta, planirani su novi programi podrške za istočnu Evropu i zemlje Balkana, među kojima se nalazi i Bosna i Hercegovina. Među predviđenim sredstvima spominje se iznos od oko dva miliona dolara namijenjen organizacijama koje se predstavljaju kao promotori demokratije, zapadnih vrijednosti i otpornosti društava na različite političke utjecaje.
Iako se na prvi pogled radi o relativno ograničenom iznosu u odnosu na velike međunarodne fondove, u slučaju Bosne i Hercegovine njegova težina može biti mnogo veća. Razlog je specifična politička situacija u zemlji – složen ustavni sistem, duboke političke podjele, slabe institucije i snažna zavisnost od međunarodne podrške. U takvom okruženju čak i manji finansijski projekti mogu imati značajan utjecaj na javni prostor, nevladin sektor, medije i političke procese.
Za razliku od ranijih američkih programa, posebno onih povezanih sa djelovanjem USAID-a, koji su uglavnom bili usmjereni na razvoj civilnog društva, reformu institucija i približavanje Bosne i Hercegovine euroatlantskim integracijama, novi pristup se sve češće povezuje sa političkim promjenama unutar samih Sjedinjenih Američkih Država.
Posebnu pažnju privlači činjenica da se dio nove američke politike povezuje s ideološkim okvirom pokreta MAGA i promjenama prioriteta unutar administracije Donalda Trumpa. To otvara pitanje da li se unutrašnje političke podjele iz Washingtona počinju prenositi i na međunarodnu scenu, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Za zemlju koja već godinama balansira između različitih domaćih interesa i međunarodnog utjecaja, svako novo političko svrstavanje može dodatno pojačati postojeće podjele. Umjesto da međunarodna podrška bude usmjerena isključivo na jačanje institucija i vladavine prava, postoji bojazan da bi ona mogla postati alat za oblikovanje političkog prostora prema interesima određenih međunarodnih aktera.
Ko će dobiti novac i kome će služiti?
Jedno od ključnih pitanja koje se pojavljuje jeste transparentnost ovih programa. U javno dostupnim informacijama ne navode se uvijek konkretne organizacije koje bi mogle biti korisnici sredstava, što ostavlja prostor za različita tumačenja i sumnje.
U Bosni i Hercegovini, gdje već postoji izraženo nepovjerenje prema političkim strukturama, ali i prema međunarodnim akterima, svaka informacija o finansiranju određenih organizacija izaziva dodatnu pažnju. Kritičari upozoravaju da postoji opasnost da sredstva završe kod uskog kruga organizacija koje nemaju stvarnu podršku građana, nego prvenstveno bliske veze sa međunarodnim centrima moći.
S druge strane, zagovornici ovakvih programa tvrde da podrška civilnom društvu može biti važan mehanizam za razvoj demokratije, borbu protiv korupcije i jačanje društvene odgovornosti tamo gdje institucije ne funkcionišu dovoljno efikasno.
Upravo zbog toga najveće pitanje nije samo ko dobija novac, već kakav se model društva kroz ta sredstva pokušava izgraditi.
Nova politička borba vodi se kroz fondove i mreže utjecaja
Analitičari ukazuju da se savremeni međunarodni utjecaj sve manje ostvaruje klasičnom diplomatijom, a sve više kroz finansijske tokove, nevladine organizacije, istraživačke centre, medije i različite društvene projekte.
Bosna i Hercegovina se zbog svoje političke osjetljivosti često smatra prostorom na kojem se testiraju različiti modeli međunarodnog djelovanja. Zbog složene strukture vlasti i nedostatka političkog konsenzusa, vanjski akteri lakše pronalaze prostor za djelovanje kroz institucije izvan formalnog političkog sistema.
To znači da se buduće političke bitke možda neće voditi samo u parlamentima i stranačkim centralama, nego i kroz mreže finansiranja, projekte nevladinih organizacija i kontrolu javnog narativa.
U takvom okruženju građanima postaje sve teže razlikovati gdje završava legitimna međunarodna podrška, a gdje počinje politički utjecaj.
Priče o sastancima u Washingtonu dodatno podgrijavaju sumnje
Dodatnu pažnju izazivaju navodi da su pojedinci iz političkog, akademskog i medijskog života Bosne i Hercegovine posljednjih mjeseci boravili u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje su održavali sastanke sa osobama bliskim novoj američkoj administraciji.
Iako za dio tih tvrdnji ne postoje javno potvrđeni dokazi, sama njihova pojava izazvala je brojne reakcije. U političkim krugovima BiH pojavile su se interpretacije da bi određeni kontakti mogli predstavljati pripremu novih političkih aktera koji bi u budućnosti mogli imati značajniju ulogu.
Takve priče posebno snažno odjekuju u zemlji u kojoj veliki broj građana već godinama izražava nezadovoljstvo postojećim političkim elitama, korupcijom, ekonomskom stagnacijom i odlaskom mladih ljudi.
Svaka mogućnost da se budući politički lideri oblikuju izvan demokratskih procesa u samoj Bosni i Hercegovini dodatno produbljuje osjećaj nepovjerenja i nemoći među građanima.
BiH između vlastitih institucija i stranih interesa
Bez obzira na to dolazi li međunarodna podrška iz Washingtona, Bruxellesa ili drugih centara moći, ključno pitanje za Bosnu i Hercegovinu ostaje isto – koliko su domaće institucije sposobne da samostalno donose odluke i štite demokratski proces.
Stručnjaci upozoravaju da rješenje nije u potpunom odbacivanju međunarodne pomoći, ali ni u tome da politička budućnost zemlje zavisi od stranih projekata i finansijskih mreža.
Bosna i Hercegovina mora izgraditi sistem u kojem će finansiranje organizacija, političkih aktivnosti i društvenih projekata biti potpuno transparentno, a građani jasno znati ko stoji iza određenih inicijativa i kakvi interesi ih pokreću.
Jer, najveći izazov za BiH nije samo pitanje ko dolazi sa novcem, već ko kroz taj novac pokušava oblikovati budućnost zemlje.
U konačnici, odluke o pravcu kojim će Bosna i Hercegovina ići morale bi se donositi u njenim institucijama – u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru i svim drugim gradovima ove zemlje – a ne u kancelarijama stranih centara moći. Samo snažne institucije i demokratska kontrola mogu spriječiti da politička budućnost BiH postane predmet nadmetanja velikih sila.
