Od Amerike do Sicilije, albanska mafija stvara svoju porodicu više ne služe Cosa Nostri

U SAD-u su pokušali biti „šesta porodica“: kako albanska mafija tiho potiskuje Cosa Nostru

Dok se u javnosti i dalje govori o Cosa Nostri kao simbolu organizovanog kriminala u Italiji, na terenu se već godinama odvija daleko dublja i opasnija transformacija. U jugoistočnoj Italiji, posebno na jugoistočnoj Siciliji, kriminalna ravnoteža se ne mijenja naglo i spektakularno – ona se preuređuje tiho, planski i bez folklora. U središtu te promjene nalazi se albanska mafija.

U posljednjih petnaestak godina, ono što se dešava nema veze s generacijskom smjenom ili „novim klincima“ koji pokušavaju zauzeti mjesto starih bosova. Riječ je o dubinskom restrukturiranju mafijaškog ekosistema. Albanske kriminalne grupe nisu došle da osvajaju Siciliju silom – one su uradile nešto daleko sofisticiranije: integrisale su se tamo gdje je sistem već bio oslabljen.

Na prostoru Vittoria–Gela–Comiso odnosi su se radikalno promijenili. Albanci više nisu „manovalanza“, puka radna snaga u službi lokalnih porodica. Danas postoji jasna funkcionalna podjela: Cosa Nostra, tamo gdje još ima snagu, obezbjeđuje lokalne kontakte i kontrolu teritorije, dok albanske grupe drže ključne poluge – tržište droge, logistiku, dopremu narkotika i izvršavanje egzekucija. To više nije hijerarhija, već partnerstvo.

Međutim, tamo gdje je Cosa Nostra fragmentirana, razbijena ili oslabljena unutrašnjim podjelama, Albanci ne traže saradnju. Oni jednostavno preuzimaju. Grad Vittoria je najjasniji primjer. Danas se, u kriminalnom smislu, tamo „govori albanski“. Gotovo kompletno tržište droge nalazi se u rukama albanskih struktura, bez potrebe za lokalnim posrednicima.

Situacija u Palermu pokazuje drugu stranu medalje. Tamo gdje je Cosa Nostra i dalje relativno kompaktna i prisutna, albanske grupe nisu uspjele ostvariti ozbiljniji prodor. To potvrđuje osnovno pravilo ove transformacije: albanska mafija ne zamjenjuje Cosa Nostru tamo gdje je ona jaka – već tamo gdje je pukla iznutra.

Ova logika širenja nije ograničena samo na Italiju. U jednom trenutku, albanske kriminalne strukture pokušale su učiniti iskorak i preko Atlantika. Ambicija je bila jasna – postati „šesta porodica“ u New Yorku, uz pet historijskih mafijaških porodica. Taj pokušaj, međutim, nije uspio.

Razlog nije bila slabost, već otpor već postojećih struktura. Da bi se spriječio ulazak Albanaca kao nove porodice, formirani su neobični savezi unutar američkog podzemlja. U tom procesu važnu ulogu su igrali i Kalabrijci, koji su u to vrijeme snabdijevali „radnicima“ oslabljene njujorške porodice, pogođene snažnim sudskim istragama i presudama. Poruka tog neuspjeha je jasna: stari sistemi, koliko god načeti, još uvijek znaju da se brane kada osjete egzistencijalnu prijetnju.

Upravo to je ključna pouka i za Italiju. Iako danas više nema „kupole“, nema centralizirane i ujedinjene Cosa Nostre kakva je postojala u vrijeme Riine, Provenzana ili Messine Denara, ona nije nestala. Porodice i dalje postoje, djeluju lokalno i vrlo svjesno izbjegavaju scenarije koji bi privukli preveliku pažnju policije i pravosuđa – posebno na osjetljivom jugoistoku Sicilije.

Albanska mafija, s druge strane, ne pokušava kopirati stare obrasce. Ona ne gradi mit, ne traži simboliku i ne proizvodi legende. Njena snaga leži u kontroli tržišta, brzini, fleksibilnosti i „nevidljivosti“. Upravo zato predstavlja novi tip kriminalne prijetnje: tihe, integrisane i tržišno orijentisane.

Ono što se danas dešava nije rat između mafija, već smjena modela. I dok jedni još žive na staroj reputaciji, drugi, bez velike buke, preuzimaju ključne tokove novca, droge i moći. Italijanske vlasti to prate s rastućom zabrinutošću – jer kada se kriminal mijenja bez pucnjave, obično znači da je već duboko pustio korijen.