Sveukupno, Povelja Mirovnog komiteta je ozbiljna manipulacija Donalda Trumpa. Prema izjavama visokih zvaničnika, američka administracija je uložila mnogo napora da uvjeri Vijeće sigurnosti UN-a da usvoji rezoluciju 2083 i podrži Trumpov mirovni plan za Gazu. Možemo se pitati zašto, ako UN više nije relevantan, a ni međunarodno pravo.
Od prošle sedmice, kada je američki predsjednik Donald Trump svečano potpisao Povelju Komiteta za mir u Davosu, politička javnost i svjetski mediji komentarišu stvaranje ovog novog međunarodnog tijela.
Komitet za mir poznat je odavno. Njegovo formiranje odobrilo je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija Rezolucijom 2803 usvojenom 17. novembra prošle godine, kojom je pozdravljen Trumpov mirovni plan za okončanje "sukoba u Gazi". Za rezoluciju je glasalo 13 članica Vijeća sigurnosti, dok su Kina i Rusija bile suzdržane tokom glasanja, čime je omogućeno njeno usvajanje.
Komitet za mir stoga nije kreacija jedne ili manje grupa zemalja, već tijelo koje je dobilo mandat za djelovanje od Vijeća sigurnosti. Rezolucija ga definira kao "prelaznu administraciju s međunarodnim pravnim subjektivitetom". Ovaj mandat, uključujući Međunarodne stabilizacijske snage u Gazi, detaljno je razrađen u rezoluciji, s trajanjem do 31. decembra 2027. godine, naravno, osim ako do tada, ili u to vrijeme, Vijeće sigurnosti ne odluči drugačije. Komitet je također dužan podnijeti izvještaj Vijeću sigurnosti o svojim aktivnostima svakih šest mjeseci.
Ono što je pokrenulo prethodno spomenute komentare, u kojima dominira strah da je Trumpova ambicija marginalizirati UN kao organizaciju koja je 80 godina bila temelj globalnog kolektivnog sigurnosnog sistema, zapravo je sadržaj dokumenta potpisanog u Davosu, koji počinje svojim nazivom Odbor za mir, identičnim nazivu osnivačkog akta Ujedinjenih nacija.
Nadalje, navodi se da je za postizanje trajnog mira potrebno napustiti institucije koje su do sada često bile neuspješne u tom pogledu (UN), te da je stoga potrebno novo međunarodno tijelo za izgradnju mira. U poglavlju o svrsi i funkcijama Odbora, njegova misija je definirana kao pokrivanje svih područja pogođenih sukobima ili ugroženih sukobima; Gaza se ne spominje u tom članu dokumenta, niti u bilo kojem drugom. Nigdje se ne spominje rezolucija SB 2803 kao osnova za formiranje Odbora. Naravno, nema spomena o podnošenju periodičnih izvještaja o radu Vijeću sigurnosti.
Postoji još više kontroverzi, od članstva u Upravnom odboru, njegovog finansiranja, načina na koji donosi odluke, pa sve do uloge predsjedavajućeg Donalda Trumpa. On je praktično ovlašten donositi sve odluke, bilo u početku, ili ima posljednju riječ u slučaju glasanja. Možda su ovlasti veće nego inače za šefove u Trumpovom korporativnom svijetu. Naravno, one odgovaraju Trumpovoj slici o sebi.
Članstvo u Upravnom odboru je na poziv, koji šalje lično Trump. Medijski izvještaji sugeriraju da je uputio oko 60 takvih poziva; jedan je povukao, Kanadi, nakon govora kanadskom premijeru u Davosu.
Ceremoniji potpisivanja prisustvovalo je manje od 20 državnika, opet na osnovu medijskih izvještaja. Ovi izvještaji kažu da je do sada oko 30 šefova država ili vlada prihvatilo Trumpov poziv. Vidjet ćemo kako će se ostale države izjasniti. Iznenađujuće je da nijedna od četiri stalne članice UN-a (osim SAD-a) nije prihvatila da postane članica Odbora; Francuska i Velika Britanija su to jasno učinile, a Kina je u svom odgovoru na poziv potvrdila UN, naglašavajući važnost međunarodnog prava. Putin je također iskoristio ovu priliku da "laska" Trumpu, izražavajući spremnost da plati milijardu dolara za Odbor iz ruskih sredstava "zamrznutih" u SAD-u. Općenito, reakcija iz Evrope je negativna ili vrlo rezervirana.
Članstvo u Odboru je ograničeno na period od tri godine, osim ako član ne uplati Odboru više od milijardu američkih dolara, u kom slučaju članstvo postaje trajno. U suprotnom, države članice, druge države, međunarodne organizacije i drugi donatori mogu doprinijeti finansiranju ovog tijela na dobrovoljnoj osnovi.
Ako samo mali dio članica Komiteta uplati potreban doprinos od milijardu dolara, Komitet će imati na raspolaganju daleko više novca nego UN. Na primjer, redovni dvogodišnji budžet UN-a, isključujući mirovne operacije, za period 2024-25 iznosi 6,13 milijardi dolara. Inače, doprinos SAD-a iznosi 22% tog budžeta (manje od 700 miliona dolara za ovaj period), koji oni već dugo nisu u potpunosti platili i sve su restriktivniji u tom pogledu.
Kada je u pitanju članstvo u Upravnom odboru, za našu javnost je zanimljivo da Trump nije pozvao Srbiju da se pridruži. Neke od zemalja u našem okruženju su Slovenija, Hrvatska, Albanija, Kosovo, Bugarska, Mađarska, Rumunija neke ne, kod nas Bosna i Hercegovina, Crna Gora i, mislim, Makedonija. Ovo, ponavljam, zasniva se na medijskim izvještajima koje sam vidio. Razlozi zašto nismo pozvani su stvar nagađanja, u koja ne želim ulaziti.
Jasno je da nešto ozbiljno nije u redu u našim odnosima sa SAD-om, odnosno SAD-a s nama. Kakvi god bili razlozi, mislim da je dobro što nismo pozvani. Da je bio pozvan, vjerujem da bi se Vučić odlučio pridružiti, što bi bilo štetno za Srbiju, ne samo finansijski.
Naravno, naša zemlja nije "pod kamenom", naprotiv, trebala bi biti uz većinu članica EU, koje formiranje ovakvog Mirovnog komiteta vide prvenstveno kao Trumpov pokušaj potkopavanja principa na kojima počivaju UN i organizacija u cjelini. Srbiji su potrebni saveznici, a oni se mogu naći samo u Evropi, prvenstveno u EU, a ne s druge strane Atlantika, ni u Rusiji, ni u Kini. Balansiranje na četiri stuba vanjske politike pokazalo se nemogućim, posebno kada mala zemlja pokušava to učiniti sa četiri "super stuba". Dva od ta četiri stuba su već postali američki i ruski ključevi, pitanje je hoće li postati i kineski.
Sveukupno, Povelja Mirovnog komiteta je ozbiljna manipulacija Donalda Trumpa. Prema izjavama visokih zvaničnika, američka administracija je uložila mnogo napora da uvjeri Vijeće sigurnosti UN-a da usvoji rezoluciju 2083 i podrži Trumpov mirovni plan za Gazu. Možemo se pitati zašto, ako UN više nije relevantan, a ni međunarodno pravo.
Zatim je sastavila dokument kojim se nastoji "prebaciti" održavanje međunarodnog mira i sigurnosti sa UN-a na tijelo pod neposrednom i potpunom kontrolom Trumpa. Ne mislim da će ovaj pokušaj uspjeti. UN je organizacija s mnogo mana, ali jedina univerzalna koja postoji. Iako je tačna izjava kanadskog premijera da međunarodni poredak nije u tranziciji, već da je trenutni narušen, odgovor nije u tijelu poput Mirovnog komiteta. Odgovor je i dalje u multilateralizmu, prilagođenom novoj stvarnosti, da se ponovo osvrnem na premijera Carneyja, i međunarodnoj saradnji zasnovanoj na međunarodnom pravu.
