Imovina stečena kriminalom, koja bi trebala puniti budžete i služiti kao dokaz efikasne borbe protiv organizovanog kriminala, u Bosni i Hercegovini godinama – propada. Razlog nije nedostatak sudskih odluka ni policijskih akcija, već potpuni izostanak jedinstvenog sistema upravljanja tom imovinom na državnom nivou.
Dok institucije oduzimaju milione maraka kroz istrage i sudske procese, ta sredstva i vrijednosti često ostaju zarobljeni u pravnom vakuumu – bez jasnog vlasništva, bez upravljača i bez strategije. U takvom sistemu, gubici su neminovni, a šteta se mjeri desetinama miliona.
Sistem koji ne postoji
Na državnom nivou ne postoji zakon koji reguliše upravljanje oduzetom imovinom, niti institucija koja bi taj posao obavljala. Za razliku od entiteta, gdje postoje agencije koje upravljaju takvom imovinom, na nivou Bosne i Hercegovine sve se svodi na ad hoc rješenja.
U praksi, to znači da se novac uplaćuje na račune državnog trezora, dok se nekretnine, vozila i druga imovina ostavljaju institucijama koje su ih zaplijenile – poput SIPA, Uprava za indirektno oporezivanje BiH ili Granična policija Bosne i Hercegovine.
Takav model ne podrazumijeva aktivno upravljanje, već puko čuvanje – često bez adekvatnih uslova, kapaciteta i dugoročne strategije. Rezultat je da imovina gubi vrijednost, propada ili postaje potpuno bezvrijedna.
Milioni pod ključem – bez koristi
Podaci iz pravosudnih institucija pokazuju da su iznosi oduzete i blokirane imovine sve veći. Samo u pojedinim predmetima riječ je o desetinama miliona maraka u nekretninama, gotovini i kriptovalutama.
Istovremeno, u brojnim slučajevima imovina se uopće ne blokira na vrijeme, dok u drugim godinama ostaje neiskorištena tokom dugotrajnih sudskih procesa koji mogu trajati i po deset godina.
U tom periodu, vrijednost imovine neminovno pada – zgrade propadaju bez održavanja, vozila se kvare, tržišna vrijednost kapitala varira, a novac gubi vrijednost. Umjesto da bude resurs, oduzeta imovina postaje trošak.
Politički sukob bez rješenja
Ključni problem leži u neslaganju između entitetskih i državnih nivoa vlasti. Pitanje vlasništva nad oduzetom imovinom postalo je političko, a ne pravno pitanje.
Jedna strana zagovara formiranje državne institucije koja bi upravljala tom imovinom, dok druga insistira da taj posao ostane u nadležnosti entitetskih agencija, uz eventualnu koordinaciju sa državnog nivoa.
Zbog takvih razlika, zakon koji bi uredio ovu oblast već mjesecima stoji u proceduri bez konačnog rješenja.
Rizik za međunarodni ugled
Neuređen sistem upravljanja oduzetom imovinom ne predstavlja samo unutrašnji problem. On direktno utiče i na međunarodni status Bosne i Hercegovine.
Postoji realna opasnost da se država ponovo nađe na “sivoj listi” međunarodnih tijela za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma, poput FATF i Moneyval.
Takav scenarij bi imao ozbiljne posljedice – otežane finansijske transakcije, smanjen priliv investicija i potencijalno ugrožavanje pristupa evropskim fondovima.
Opasan presedan
Dodatnu zabrinutost izaziva ideja da država prepusti upravljanje oduzetom imovinom entitetskim institucijama bez uspostavljanja vlastitog sistema. Takav pristup mogao bi otvoriti vrata za dalje slabljenje državnih nadležnosti i stvaranje presedana u drugim oblastima.
U zemlji sa složenim političkim sistemom, svako odricanje od državnih mehanizama nosi dugoročne posljedice koje nadilaze jedno pitanje.
Građani plaćaju cijenu
Na kraju, kao i u mnogim drugim slučajevima, cijenu političkog neslaganja plaćaju građani. Novac koji bi mogao završiti u budžetima i biti uložen u infrastrukturu, obrazovanje ili zdravstvo – nestaje kroz loše upravljanje i institucionalnu nebrigu.
Bosna i Hercegovina se tako nalazi u paradoksalnoj situaciji: uspješno otkriva i oduzima imovinu stečenu kriminalom, ali je ne zna sačuvati niti iskoristiti.
Dok politički akteri traže rješenja koja odgovaraju njihovim interesima, vrijeme radi protiv države. A svaka godina bez zakona znači nove milione – izgubljene bez traga.
