Tragedija koja je trebala pokrenuti odgovornost pretvorena u politički vakuum bez kraja
Mjesec dana nakon što je Skupština Kantona Sarajevo prihvatila ostavku premijera Nihad Uk, politička scena u glavnom gradu izgleda kao da se ništa suštinski nije dogodilo. Formalno – vlast je pala. U praksi – svi ključni akteri ostali su na svojim pozicijama, samo pod drugačijom etiketom: tehnički mandat.
Ostavka je uslijedila nakon tragične tramvajske nesreće u kojoj je život izgubio mladi Erdoan Morankić, dok je maloljetna djevojka zadobila teške povrede. Taj događaj trebao je biti prekretnica – trenutak u kojem sistem priznaje greške i pokreće promjene. Umjesto toga, pretvoren je u još jednu epizodu političkog preživljavanja.
Tehnički mandat kao sigurna luka
Premijer u ostavci danas govori o pregovorima unutar „Trojke“, ali suština tih razgovora sve više liči na pokušaj očuvanja postojećih odnosa moći. Jer u bosanskohercegovačkoj političkoj realnosti, ostavka ne znači nužno odlazak – često je to samo prelazak u komforniju fazu upravljanja bez pune odgovornosti.
Tehnički mandat, koji bi u uređenim sistemima trebao biti kratkotrajno rješenje, u Kantonu Sarajevo funkcioniše kao svojevrsni politički „buffer“. Vlada bez punog legitimiteta nastavlja upravljati budžetom, donositi operativne odluke i kontrolisati javna preduzeća – ali bez stvarnog pritiska javnosti ili opozicije.
Problem nije u ljudima, nego u interesima
Predsjedavajući Skupštine KS Elvedin Okerić tvrdi da proces formiranja nove vlade nije jednostavan. Međutim, iza te izjave krije se mnogo dublji problem. Nije riječ o nedostatku kadrova – političke stranke u BiH gotovo uvijek imaju spremne liste potencijalnih ministara.
Ključno pitanje je raspodjela resora i kontrole nad institucijama. Upravo tu nastaje blokada. Svaka pozicija nosi određeni politički i finansijski utjecaj, a kompromis znači gubitak dijela tog utjecaja – što je u domaćoj politici rijetko prihvatljivo.
Zastupnik Mahir Dević iz SDA otvoreno tvrdi da je cijeli proces od početka bio tempiran kako bi se kupilo vrijeme. Prema toj logici, produženi tehnički mandat omogućava vladajućim strukturama da zadrže kontrolu nad resursima sve do narednih izbora 2026. godine.
Tragedija potisnuta u drugi plan
Dok politički akteri vode svoje pregovore, razlog zbog kojeg je kriza i počela sve više blijedi iz javnog prostora. Istraga o nesreći traje, ali bez jasnih epiloga koji bi vratili fokus na odgovornost.
Protesti građana, koji su u prvim danima nakon tragedije bili glasni i masovni, danas su utihnuli. Kao i mnogo puta ranije, sistem je izdržao početni pritisak, računajući na zaborav – i, čini se, ponovo bio u pravu.
GRAS – ogledalo sistema
Poseban simbol ove situacije ostaje GRAS. Nakon nesreće, stariji tramvaji su povučeni iz saobraćaja, što je izazvalo potpuni poremećaj u javnom prevozu. Gužve, kašnjenja i nezadovoljstvo građana postali su svakodnevica.
Rješenja koja se nude ne ulijevaju povjerenje. Govori se o nabavci novih tramvaja, ali paralelno i o vraćanju „tehnički ispravnih“ starih vozila u promet tokom najvećih opterećenja. Time se zapravo zatvara krug – problem se pokušava riješiti alatima koji su ga i stvorili.
Direktor preduzeća Senad Mujagić ne oglašava se javno. U kontekstu cijele situacije, ta šutnja djeluje kao najprecizniji opis funkcionisanja sistema.
Odgovornost koja traje jedan dan
Cijela priča oko ostavke Vlade KS još jednom otvara staro pitanje: koliko zapravo traje politička odgovornost u Bosni i Hercegovini?
Jedan dan – dok traje medijski pritisak. Nakon toga slijedi povratak u poznate obrasce, gdje se krize ne rješavaju nego razvlače, a promjene najavljuju bez stvarne namjere da se provedu.
U takvom sistemu, ostavka nije kraj političke karijere, nego samo nova faza iste priče. A građani, kao i mnogo puta do sada, ostaju između formalnih promjena i suštinske stagnacije.
