Bosna i Hercegovina danas je zemlja, gdje paraziti u odijelima upravljaju nad mukom naroda, a svaki kanton predstavlja rak rane države, aparat dizajniran da uništi sve što vrijedi.
Zastupnici Kantona Sarajevo, koji svoj posao svedu na prisustvo jednom mjesečno, primaju 3.200 KM mjesečno. Za šta? Za sjedenje u klimatiziranim salama, povremeno klimanje glavom i potpisivanje odluka koje u praksi vrijede koliko i papir na kojem su napisane.
Dok oni gutaju tuđu krv, obični građani čiste, rade i prezivljavaju za mizernih 1.050 KM, tek 23 KM iznad minimalca – i to je njihov “dar” i “znak pažnje” od hijena u odijelima.
Načelnici sa poništenim diplomama – da, oni koji nisu ni kvalifikovani za posao koji obavljaju – direktori koji umjesto da kupuju mašine i opremu za firme kupuju sebi najnovije mobitele, kafane i privatne luksuze – nisu službenici naroda. Oni su krvopije, lopovi i hijene, koje sisaju državu i narod dok im se smiješi vlastita pohlepa.
Oni, dok izdajnički nude oglas za posao za minimalac, izruguju se svakome ko diše i pokušava preživjeti pošteno. “Dođite, radite, pokažite da želimo što više ljudi zaposlenih” – eufemizam za kontrolisanu bijedu, gdje radnik nije plaćen ni za svoj trud ni za svoje dostojanstvo. Umjesto da uposle hrpu ljudi u objektima poput kina Grbavica, gdje cijeli dan sjede, ispijaju kafe i puše, vlast pravi pušione s stolicama iza objekta – groteskni simbol njihove bahatosti i neukusa.
Ovdje nije riječ samo o minimalcu. Ovdje je riječ o cjelokupnom sistemu koji ponižava, iscrpljuje i uništava svakog poštenog čovjeka. Svaka institucija, svaka fotelja, svaki kanton je instrument pohlepe i razaranja, dok političari i njihovi poslušnici gutaju milijune, putuju službenim automobilima i avionima, kupuju luksuz, a narod preživljava na mrvicama.
Primjerice, u Starom Gradu i Novom Sarajevu, stranačke kolege u vlasti prave predstavu za narod: Oglasi za minimalac da svi vide “kako vlast želi da ljudi rade”. Ali to nije humanost. To je prevara, poniženje i kontrola bijede. Ljudi koji bi mogli raditi i doprinositi, prisiljeni su da trpe dok političari troše novac naroda na sebe. Svaka fotelja, svaki kanton, svaki odjel u instituciji postao je mjesto gdje siromaštvo proizvodi pohlepu, a pohlepa uništava državu.
Bolje je čistiti tuđi WC nego gledati kako vlast svakodnevno ponižava narod. Bolje je raditi pošten posao van države nego gledati kako lokalni direktori i načelnici, sa poništenim diplomama, uništavaju sve oko sebe dok piju kafe i smiju se mukama ljudi koji ih plaćaju. Svaka marva minimalca je podsjetnik na bezobrazluk, pohlepu i moralnu prazninu vlasti.
Paraziti, hijene, lopovi – to su političari, a narod? Narod je ranjen, ponižen, iscrpljen – i jedini vrijedan poštovanja. Dok kantoni gutaju državu, narod je prisiljen trpjeti poniženja: prijave, omalovažavanje, apsurdne zakone, mizernu satnicu i ponižavajuće oglase. A sve je upakovano u predstavu “radnih mjesta” i “razvoja”.
Ali narod više ne plače. Bijes raste i nije emotivna reakcija – to je pravedni odgovor na višedecenijsku pljačku i poniženje. Hijene u odijelima neće moći zauvijek skrivati svoj kriminal, pohlepu i bezobrazluk. Svaki mobitel, svaka kafana, svaka pušiona je dokaz njihove bahatosti.
Bosna i Hercegovina danas je zemlja apsurda: gdje paraziti u foteljama gutaju krv naroda, a narod – ranjen, ponižen i iscrpljen – jedini je koji je stvarno vrijedan poštovanja. Bijes naroda raste i jednog dana, ove hijenske igre, ove pljačke i poniženja, neće moći sakriti istinu: političari su lopovi, krvopije i paraziti, a narod jedini gospodar vlastite sudbine.
Vrijeme pohlepe, bahatosti i nepravde se bliži kraju. I kada dođe trenutak obračuna, svaka fotelja, svaka sala i svaki kanton natopljeni su bijedom naroda, a hijene u odijelima će konačno osjetiti ono što narod osjeća decenijama – strah, bijes i neizbježnu pravdu.
