Odmah na početku, želim jasno staviti do znanja da ovo ni na koji način nije ideološki obojena filmska recenzija.
Lično, mislim da je Trump samo ružnije lice američke politike koje se nikada nije suštinski promijenilo. Dakle, bilo da je u pitanju Michelle Obama koja pokazuje na Oscare kako bi nagradila film o CIA-i ili Melania Trump i njene estetske prekide, nije me briga. Jednostavnije rečeno, ideje o Nobelovoj nagradi za mir Obami i Trumpu su mi podjednako odvratne.
Imajući to u vidu, ovaj film je primjer jedva gledljivog apsurda.
Kad je lopta, neka bude... Balenciaga!
I ne mislim čak ni da je loše snimljen jer je Brett Ratner u principu talentovani režiser koji je postao holivudska persona non grata zbog seksualnog uznemiravanja, ali će očigledno uvijek naći posao radeći ovakve PR projekte.
Ovo je tehnički na mjestu i čak u teoriji ima osnovu za film u kojem se čini da se bavi pripremama za inauguraciju, ali kroz to saznajemo mnogo više o Prvoj dami. I sve dobro počinje jer se film zaista bavi pripremama za inauguraciju, inauguracijskim balovima i svečanim večerima.
Problem je što je to sve što on radi.
Pokušajte zamisliti "Oca mladenke", ali bez šarma, humora, priče i simpatičnih likova. Dakle, samo biranje pribora za jelo, aranžiranje stola i rasprava s krojačima o tome da li bi kragna trebala biti nekoliko centimetara viša ili niža i kako što preciznije dizajnirati njen Kung Lao šešir. Većinu vremena se pitate kome je ovo namijenjeno i zašto postoji jer je ideja, barem na papiru, dobiti uvid u život i rad prve dame Amerike, ali rezultat je... ovo.
Šta god ovo bilo. Postoji teorija, ali o tome ćemo kasnije.
Svi bismo mogli pretpostaviti da Prve dame prisustvuju balovima i večerama i da postoje ljudi zaduženi za njihov modni izričaj. Međutim, postoje neke druge stvari koje bi, barem teoretski, trebale biti zanimljivije jer sve Prve dame tradicionalno imaju neku vrstu "misije". Neke projekte do kojih im je duboko stalo i na kojima aktivno rade.
I Melania Trump ima svoju misiju, a ta misija su... djeca.
Djeca, nešto.
Nešto protiv sajber-nasilja i za edukaciju. I možda djelujem hladno kada pričam o tako važnoj temi, ali upravo na ovaj način film se bavi njenom misijom, jer je priča o Melaniji samo lagano "posipana" sitnim detaljima o tome šta Melania zapravo radi i iza kakvih hvalevrijednih poduhvata stoji. Međutim, čini se da je to autorima filma manje važno. Više vremena je posvećeno njenoj omiljenoj pjevačici nego njenim plemenitim poduhvatima.
Melanija i njeni površni odnosi sa svima
Koliko je ovo važno za dokumentarac govori činjenica da o njenom utjecaju saznajete tek na samom kraju filma, neposredno prije odjavne špice, a njen doprinos je sažet u nekoliko kratkih paragrafa. Glavni dio, koji čini dobrih 97% filma, bavi se salvetama i visinom kragne.
U redu, možda malo pretjerujem jer priča i o svojoj majci, koju spominje u drugoj rečenici kao važan utjecaj, o ocu, kojeg pozdravlja usput i od kojeg saznajemo da on zaista voli snimati (Melania), a tu je i njen sin Barron, kojeg... voli. U određenim trenucima pojavljuje se i Trump, s kojim ima topao odnos, kao što biste i očekivali. Povremeni osmijeh u prolazu, poljubac u obraz i brzi zagrljaj.
Da niste znali da je oženjen Melanijom, pomislili biste da je u prijateljskoj zoni.
Negdje tokom filma pojavljuje se supruga taoca kojeg je Hamas oteo 7. oktobra, i čak je i taj susret sa ožalošćenom ženom ispunjen onom vrstom ljudske topline koju inače susrećete u poreskoj upravi, na šalteru banke ili prilikom upisa u zemljišne knjige. "Hajde, hajde, sve će biti u redu" i "sigurno misli na tebe" uz zagrljaj za kamere, i to je to.
I sada, sve bi ovo imalo neku težinu da su autori filma i Melania imali želju da se pozabave njenim doprinosom plemenitim ciljevima, jer smo nešto kasnije saznali da je muž pušten zahvaljujući, ako je vjerovati odjavnoj špici, dijelom i Melanijinom angažmanu.
Ali ne.
O tome saznajemo "preko poruka" jer se film brzo mora prebaciti na to da li je traka na šeširu preširoka i zašto vrh krune nije ravan.
28 miliona razloga
U suštini, ovaj film nema razloga za postojanje.
Preciznije, publika je nebitna jer o Melaniji nećete saznati apsolutno ništa, ali Melania je imala jako dobar razlog da ga snimi. Preciznije, imala je 28 miliona razloga da snimi film za koji je Jeff Bezos inkasirao nevjerovatnih 40 miliona dolara, od kojih je, ako niste shvatili na početku rečenice, spomenutih 28 miliona otišlo Melaniji.
I ne mislim da je 40 miliona zapanjujući iznos za multimilijardera, ali je nevjerovatno koliko je apsurdna ova kombinacija, u kojoj supruga predsjednika sklonog podmićivanju uzima 28 miliona dolara od multimilijardera koji ima bezbroj razloga da podmićuje političare sklone podmićivanju.
Da nije tužno, bilo bi smiješno. Srećom, ovaj film nije ni smiješan ni tužan. Ovo nije ništa. Kao ni izraz lica Melanije Trump.
