Rasprava o prijedlogu rezolucije o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini u Hrvatskom saboru pokazala je da među parlamentarnim strankama gotovo da nema neslaganja oko jedne činjenice – politička ravnopravnost Hrvata u BiH smatra se važnim državnim interesom Republike Hrvatske. Međutim, upravo na pitanju načina kako do tog cilja doći otvorene su duboke političke podjele koje su obilježile višesatnu raspravu.
Dok vladajuća većina rezoluciju predstavlja kao važan politički signal i potvrdu dugoročne hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini, opozicija tvrdi da dokument ne donosi ništa novo, da nema konkretne mehanizme provedbe te da je prije svega rezultat unutrašnjih političkih nadmetanja između HDZ-a i Domovinskog pokreta.
Najžešće kritike došle su upravo iz redova Mosta i nezavisnog zastupnika Nine Raspudića, koji su, uprkos najavljenoj podršci rezoluciji, ocijenili da je prvobitni prijedlog tokom usaglašavanja s HDZ-om značajno ublažen.
Nikola Grmoja (Most) smatra da je dokument izgubio svoju prvobitnu političku težinu.
“Dobili smo razvodnjeni tekst koji ne nudi ništa što već ne postoji”, poručio je.
Most je zbog toga predložio osam amandmana kojima traži znatno čvršći pristup hrvatske države prema pitanju položaja Hrvata u BiH. Između ostalog, predlažu da rezolucija jasno zagovara sveobuhvatnu ustavno-političku reformu Bosne i Hercegovine, da Vlada Hrvatske koristi sve raspoložive političke i diplomatske instrumente – uključujući pravo veta u međunarodnim institucijama kada su ugroženi interesi Hrvata u BiH – te da se političkim zvaničnicima koji, kako navode, učestvuju u izbornom inženjeringu ili negiraju prava hrvatskog naroda zabrani ulazak u Hrvatsku i proglase nepoželjnim osobama.
Osim toga, Most traži da zaštita hrvatskog naroda bude jednako izražena na području cijele Bosne i Hercegovine, uključujući Republiku Srpsku, reviziju nezakonito stečenih hrvatskih državljanstava, obavezno godišnje izvještavanje Vlade pred Saborom o provođenju rezolucije te pokretanje međunarodnih konsultacija ukoliko ne dođe do poboljšanja položaja Hrvata u BiH. Jedan od prijedloga odnosi se i na brisanje Mostarskog sporazuma iz teksta rezolucije.
Posebno oštar bio je nezavisni zastupnik Nino Raspudić, koji je ocijenio da je HDZ još jednom pokazao nespremnost da zauzme odlučniji stav prema Bosni i Hercegovini.
“Tresla se brda, rodio se hrvatski vanjskopolitički miš, očekivala se ljuta trava, na kraju izniknula maćuhica, najavljivao se viski, a na koncu izašla kamilica i sada nam je poslužena uz dodatak HDZ-ovog laksativa”, ustvrdio je Raspudić, poručivši da je HDZ nastavio politiku popuštanja prema pitanju Hrvata u BiH.
“Vrijeme je da Hrvatska prestane diplomatski šaptati i konačno jasno osudi odluke koje su dovele do neravnopravnosti Hrvata u BiH. Plenkovićev HDZ ne vodi prema BiH hrvatsku, već francusku i briselsku politiku, a ona je dokazano antihrvatska. Ovo je već i izdajnička politika. DP-u se treba priznati jedno, skinuli ste masku HDZ-u do kraja i izvrsno je da Hrvati u BiH vide kakvu podršku imaju od ovakve vlasti”, poručio je.
S druge strane političkog spektra, zastupnici lijevog centra nisu osporavali važnost zaštite Hrvata u BiH, ali su upozorili da dokument nije rezultat šireg političkog konsenzusa niti nudi rješenja koja bi mogla promijeniti postojeće stanje.
Arsen Bauk (SDP) smatra da pitanje položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini mora biti iznad dnevne politike te da rezolucija uglavnom ponavlja stavove koje je Hrvatska već ranije zauzimala.
“U preambuli nedostaje jasna osuda svih postupaka i politika koje su imale ili imaju za cilj dezintegraciju BiH, njenu podjelu, ugrožavanje teritorijalnog integriteta te narušavanje ravnopravnosti konstitutivnih naroda i svih njenih građana. To bi pokazalo da Sabor ne bira strane nego načelo, da se protivimo svakom pokušaju majorizacije Hrvata, ali i svakom pokušaju razgradnje BiH”, istakao je.
Jelena Miloš iz stranke Možemo! također smatra da rezolucija nema stvarni politički domet.
“Hrvatska treba prioritetno podržavati put BiH u EU. Nije jasno šta se rezolucijom htjelo, budući da je i sam predlagač rekao da ne donosi konkretne mjere”, kazala je.
Anka Mrak Taritaš ocijenila je da prijedlog prije svega služi unutrašnjem političkom pozicioniranju.
“Ovaj dokument gledam kao prvenstveno bildanje mišića u odnosu na HDZ i peglanje imidža, a ne kao pokušaj rješavanja problema”, rekla je, upozorivši da se premalo pažnje posvećuje demografskom opstanku Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Sličan stav iznio je i Igor Peternel iz DOMiNO-a, koji smatra da rezolucija više govori hrvatskim biračima nego političkim akterima u Bosni i Hercegovini.
“Nažalost, hrvatsko nacionalno pitanje u BiH postalo je koreografija prigodničarskog, paradnog i folklornog patriotizma”, ustvrdio je.
Najveće protivljenje prijedlogu stiglo je od SDSS-a i zastupnika bošnjačke nacionalne manjine Armina Hodžića.
Predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac ocijenio je da Domovinski pokret nema politički kredibilitet za ovakvu inicijativu.
“DP na izborima u Hrvatskoj radi Srbima ono što ne bi htio da se radi Hrvatima u BiH, šuti o podzastupljenosti velikog broja hrvatskih građana u pogledu njihovog biračkog prava i ovu inicijativu preduzima da bi zaustavio sunovrat svog rejtinga. Proigrali ste svoje vukovarske karte, držeći taj grad taocem svoje politike, proigrali ste svoje antisrpske karte držeći Hrvatsku taocem takve politike, sad ste se dohvatili hrvatsko-bosanskohercegovačkih karata, manite se toga”, poručio je.
Armin Hodžić naglasio je da podržava punu političku ravnopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini, ali smatra da rješenje može doći isključivo kroz unutrašnji politički dogovor.
“Moj glas je glas za BiH u kojoj će hrvatski narod biti potpuno ravnopravan, ali u kojoj će do toga doći kroz politički dogovor, a ne kroz nova međusobna udaljavanja”, rekao je.
Za razliku od opozicije, vladajući smatraju da rezolucija predstavlja važan politički okvir za buduću hrvatsku politiku prema Bosni i Hercegovini.
Tomislav Josić (DP) rekao je da rezolucija određuje “smjer hrvatske državne politike prema BiH za godine koje dolaze”, naglasivši kako se radi o aktu Hrvatskog sabora koji prvi put jasno, argumentirano i historijski utemeljeno vrednuje ulogu Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i Hrvatskog vijeća odbrane.
Dodao je da rezolucija “dolazi u važnom izbornom trenutku kada se u BiH približavaju izbori, a hrvatski narod i dalje živi u neizvjesnosti hoće li ponovo biti izložen izbornom inženjeringu”.
Zastupnica HDZ-a Zdravka Bušić istakla je da zaštita Hrvata u Bosni i Hercegovini predstavlja trajni nacionalni interes Republike Hrvatske.
“Rezolucija polazi od načela legitimnog političkog predstavljanja hrvatskog konstitutivnog naroda i ne propisuje ustavna rješenja BiH. Konačna rješenja trebaju biti rezultat dogovora legitimnih političkih predstavnika u BiH”, rekla je.
Podršku rezoluciji dao je i HSLS. Njihov zastupnik Dario Hrebak ocijenio je da pitanje političke ravnopravnosti Hrvata nije samo hrvatsko nacionalno pitanje nego i pitanje dugoročne stabilnosti Bosne i Hercegovine, predloživši da se razmotri model institucionalnog razvoja države zasnovan na evropskim NUTS 2 principima.
Rasprava u Hrvatskom saboru pokazala je da među političkim akterima postoji široka saglasnost da položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini zahtijeva trajnu pažnju Zagreba. Međutim, jednako je jasno da ne postoji jedinstven odgovor na pitanje kojim putem ostvariti taj cilj. Dok jedni zagovaraju snažniji diplomatski i politički pritisak, drugi upozoravaju da se dugoročna rješenja mogu postići isključivo kroz dogovor političkih predstavnika unutar Bosne i Hercegovine uz podršku Evropske unije i Hrvatske.
