
Dok se građani Bosne i Hercegovine bore sa svakodnevnim poskupljenjima, nepravdom i pravnom nesigurnošću, politički lideri zemlje nastavljaju igru koja sve više liči na lošu sapunicu.
Sutra će se u Sarajevu održati još jedan u nizu sastanaka "ključnih partnera" - Trojke, HDZ-a i SNSD-a. Na stolu su, kako tvrde, evropske reforme, ali stvarni rezultati tih sastanaka već godinama ostaju nevidljivi. Hoće li se ovaj put išta promijeniti ili nas čeka još jedno poglavlje tapkanja u mjestu, ostaje da vidimo.
Evropski put: Cilj ili fatamorgana?
Navodno, cilj sastanka je usaglašavanje dva zakona – o zaštiti ličnih podataka i kontroli granica. Optimistični glasovi iz političkih krugova šapuću kako bi čak i zakon o sudovima mogao biti proslijeđen u proceduru. No, ključ ovog "proboja" nalazi se u rukama Milorada Dodika, lidera SNSD-a, koji se posljednjih godina istakao kao glavni saboter svake suštinske reforme.
Dodik, poznat po prijetnjama secesijom i konstantnom podrivanju državnih institucija, sada odjednom igra ulogu konstruktivnog partnera. Iz Banje Luke poručuje da je Republika Srpska potpuno usklađena s Reformskom agendom, dok za zastoje krivi kantone u Federaciji BiH. "Stvar treba da bude otkačena na mjestu gdje je napravljen problem, to su kantoni, a ne mi," izjavio je Dodik, vjerovatno zaboravljajući da je upravo on godinama bio glavni kamen spoticanja.
HDZ-ova kontrola: Reformizam kao sredstvo ucjene
Na drugoj strani političkog spektra, Dragan Čović nastavlja igrati svoju igru opstrukcija. Njegov zahtjev da se cijela Reformska agenda usaglasi kroz Radno tijelo, uz obavezno učešće kantona, jasno pokazuje da je Čoviću prioritet jačanje etničkog kantonalizma, a ne ubrzanje evropskog puta zemlje. Istovremeno, HDZ u Mostaru uvodi termin "evropski ritam", koji zapravo znači beskonačno odgađanje suštinskih odluka pod izgovorom potrebe za dodatnim konsultacijama.
Čović, s neskrivenim cinizmom, tvrdi kako će "svakih pet ili šest dana pokušati završiti zaostatke". Ovo podsjeća na politički déjà vu – istu priču slušamo već godinama, dok reformski proces ostaje samo papirnata iluzija.
Beskrajne opstrukcije: Dodikova "konstruktivna" podrška
Zanimljivo je kako Dodik, koji godinama uporno blokira svaku značajniju reformu, sada tvrdi da RS stoji iza svih 113 tačaka Reformskog plana. Međutim, iza ove "podrške" krije se poznata taktika političkog kalkuliranja. Dodik koristi svaku priliku da prebaci odgovornost na druge – bilo da su to kantoni u Federaciji BiH, Bruxelles ili vlastiti koalicioni partneri.
Iako se Plan rasta i Reformska agenda spominju kao ključni prioriteti, jasno je da su oni samo dimna zavjesa. Dodik i Čović koriste ove teme kao platformu za međusobne ucjene i dodatne blokade, sve pod plaštom navodne brige za građane.
Evropa – pasivni posmatrač u igri bez kraja
Dok EU deklarativno podržava reformske procese u BiH, njeni birokrati sve češće djeluju kao nemoćni posmatrači. Evropski lideri povremeno hvale napredak koji ne postoji, dok političari u BiH vješto koriste ovu retoriku za vlastitu promociju.
Sutrašnji sastanak u Sarajevu možda će donijeti dogovor o nekoliko zakona, ali jasno je da to neće riješiti suštinske probleme. Političari će zadovoljiti minimum formalnih zahtjeva kako bi se dodvorili Bruxellesu, dok će prava reforma ostati samo san.
Igra za elitu, gubitak za narod
Na kraju, stvarnost je jasna: političke igre vode se isključivo radi očuvanja postojećih moći i interesa. Građani su i dalje taoci sistema u kojem je prioritet održavanje statusa quo, a ne stvarni napredak.
Dok lideri tapkaju u mjestu, zemlja tone sve dublje u beznađe. Politička elita nastavlja raditi ono što najbolje zna – manipulisati, optuživati i odugovlačiti. Evropski put, o kojem toliko govore, sve više liči na fatamorganu koja se koristi za održavanje privida kretanja, dok se stvarno stanje u zemlji ne mijenja.
Bosna i Hercegovina ne treba sastanke radi sastanaka. Potrebne su konkretne akcije, ali dok god se politički lideri fokusiraju na vlastite interese, evropske reforme ostat će samo mrtvo slovo na papiru.