-Rast troškova sjetve i proizvodnje najavljuje skuplju jesen, dok Bosna i Hercegovina i dalje uvozi oko 80 posto hrane i ostaje ranjiva na globalne poremećaje.
Potrošačka korpa u Bosni i Hercegovini dostigla je gotovo 3.400 KM, što predstavlja ozbiljan udar na kućne budžete i dodatno produbljuje jaz između prihoda i troškova života. Iako je godina tek počela, procjene za naredne mjesece nisu optimistične, jer bi rast cijena goriva mogao izazvati novi lančani talas poskupljenja.
Najveći dio porodičnih prihoda i dalje odlazi na hranu, a upravo u tom segmentu očekuju se nova povećanja cijena. Poskupljenje goriva već je povećalo troškove poljoprivredne proizvodnje, posebno sjetve, transporta i nabavke repromaterijala, što se direktno odražava na konačne cijene na policama trgovina.
Troškovi sjemena, đubriva i goriva ove godine su među najvišima u posljednjoj deceniji. Takvi uslovi čine proizvodnju hrane znatno skupljom, a stručnjaci upozoravaju da bi to moglo dovesti do smanjenja obima sjetve u narednim sezonama, što dugoročno prijeti dodatnim rastom cijena i manjom domaćom ponudom.
U praksi to znači da će skuplja proizvodnja neminovno dovesti do skuplje hrane, jer troškovi nastali na početku proizvodnog lanca na kraju završavaju u maloprodajnoj cijeni. Već sada je primjetno da su cijene poljoprivrednih proizvoda u trgovinama znatno veće u odnosu na cijene koje ostvaruju proizvođači, što dodatno opterećuje krajnje potrošače.
Kao odgovor na rast cijena, nadležni organi su ograničili marže na promet određenih osnovnih proizvoda, pokušavajući ublažiti pritisak na građane. Međutim, takve mjere imaju ograničen domet, posebno u zemlji koja većinu hrane uvozi.
Bosna i Hercegovina trenutno uvozi oko 80 posto hrane koju konzumira, što je čini izuzetno osjetljivom na globalne poremećaje, rast cijena energenata i nestabilnosti na međunarodnom tržištu. U takvim okolnostima, svaki globalni poremećaj gotovo trenutno se prenosi na domaće tržište.
Građani su tako suočeni s dvostrukim pritiskom – s jedne strane rastu troškovi života, a s druge izostaju sistemske mjere koje bi dugoročno ojačale domaću proizvodnju i smanjile zavisnost od uvoza. Ako se trenutni trendovi nastave, konačni račun globalnih kriza i domaćih slabosti ponovo će, kao i mnogo puta do sada, platiti krajnji potrošači.
