Povratak komiteta „6+6“ ponovo otvara politička pitanja u Libiji
Povratak komiteta „6+6“ u fokus libijske političke scene ponovo je otvorio rasprave o budućnosti izbornog procesa i mogućnosti održavanja izbora nakon višegodišnjeg zastoja, podjela i neuspjelih pokušaja dogovora između ključnih političkih aktera.
Komitet, koji čini 12 članova – po šest predstavnika Predstavničkog doma i Visokog državnog vijeća – formiran je 2023. godine s ciljem izrade pravnog okvira za predsjedničke i parlamentarne izbore. Njegov rad se smatra jednim od centralnih elemenata u pokušajima okončanja prelaznog perioda koji u Libiji traje više od decenije.
Nastavak njegovih sastanaka dolazi u osjetljivom političkom trenutku, paralelno s aktivnostima međunarodnih aktera i procesima koji se vode pod okriljem misija Ujedinjenih nacija, kao i sa pojačanim diplomatskim inicijativama koje imaju za cilj približavanje stavova suprotstavljenih centara moći u zemlji.
Unutar libijskog političkog prostora povratak komiteta izazvao je podijeljene reakcije. Dok jedni u tome vide mogućnost ponovnog pokretanja izbornog procesa, drugi smatraju da se radi o pokušaju jačanja političkog uticaja u trenutku kada se intenziviraju međunarodni napori da se postigne širi dogovor o održavanju izbora.
Prethodni rad komiteta bio je obilježen ozbiljnim neslaganjima između institucija u istočnom i zapadnom dijelu zemlje, posebno oko ključnih odredbi izbornog zakona. Među najspornijim pitanjima bila su pravila o kandidaturi na predsjedničkim izborima, uključujući uslove koji se odnose na vojna lica i osobe s dvojnim državljanstvom, što je izazivalo strahove da bi pojedini politički akteri mogli biti isključeni iz procesa.
Ta razilaženja dovela su do zastoja u usvajanju izbornog okvira i onemogućila napredak ka organizaciji izbora. U tom kontekstu, dio političkih struktura i analitičara smatra da je nepostizanje dogovora doprinijelo održavanju postojećeg političkog statusa quo.
U međuvremenu, međunarodni akteri, uključujući Ujedinjene nacije i druge diplomatske inicijative, intenzivirali su napore da se pronađu alternativni mehanizmi za deblokadu političkog procesa. Među tim pristupima pojavljuju se različiti modeli dijaloga i koordinacije između ključnih libijskih institucija, s ciljem postizanja dogovora o pravnoj i političkoj osnovi za izbore.
Paralelno s tim, pojavljuju se i ocjene da bi različite međunarodne inicijative, uključujući i one koje dolaze iz Sjedinjenih Američkih Država, mogle igrati značajnu ulogu u budućem oblikovanju političkog rješenja, posebno kroz pokušaje ekonomske i vojne stabilizacije i približavanja suprotstavljenih strana.
U takvom kontekstu, povratak komiteta „6+6“ posmatra se i kao dio šireg nadmetanja između različitih političkih i međunarodnih pristupa rješavanju libijske krize. Dok jedni vjeruju da ovaj mehanizam može doprinijeti napretku, drugi ga vide kao paralelni proces koji dodatno komplikuje već fragmentiran politički pejzaž.
Ipak, zajednički imenitelj svih pristupa ostaje potreba za postizanjem konsenzusa o izbornim pravilima, uključujući uslove kandidature, način organizacije izbora i mehanizme njihove implementacije. Bez takvog dogovora, politička tranzicija u Libiji i dalje ostaje neizvjesna, uz nastavak institucionalne podjele i odlaganje ključnih političkih rješenja.
