Verbalno zlostavljanje uništava djetinjstvo – i ostavlja ožiljke koji se ne vide, ali traju cijeli život. Nedavna istraživačka studija upozorava da vikanje, ruganje i prijetnje djeci mogu imati dugoročne psihološke posljedice, često jednako ozbiljne kao i fizičko nasilje.
Naučni tim sa Univerziteta Liverpool John Moores analizirao je podatke iz sedam prethodnih studija, obuhvativši više od 20.000 odraslih osoba iz Engleske i Walesa. Istraživanje je obuhvatilo i generacijski utjecaj verbalnog i fizičkog nasilja, a analizirani podaci sežu još od 1950-ih godina.
Rezultati su zabrinjavajući: djetinjstva obilježena ponovljenim verbalnim zlostavljanjem povezana su s povećanim rizikom od razvoja mentalnih problema u odrasloj dobi, uključujući pesimizam, emocionalne poremećaje i osjećaj otuđenosti. Kod osoba koje su doživjele samo verbalno zlostavljanje, vjerovatnoća razvoja psihičkih problema bila je povećana za 64%. Za usporedbu, kod onih koji su doživjeli samo fizičko nasilje taj rizik iznosio je 52%. Međutim, kod onih koji su iskusili obje vrste zlostavljanja, vjerovatnoća je skočila na alarmantnih 115%.
Glavni istraživač studije, profesor Mark Bellis, istakao je da oštre riječi mogu biti jednako razorne kao i fizički udarci. „Verbalno zlostavljanje se prečesto zanemaruje, iako njegov utjecaj može biti dubok i dugotrajan“, upozorio je.
Jessica Bondi, osnivačica organizacije Words Matter, naglasila je da uvrede i vikanje ne prolaze nezapaženo u dječjim mislima – naprotiv, ozbiljno remete psihološki razvoj i narušavaju sliku koju djeca imaju o sebi. Pozvala je na veću svijest i reakciju zajednice kako bi se ovo ponašanje zaustavilo na vrijeme.
Zaključak studije je jasan: porast verbalnog nasilja prijeti da poništi napredak ostvaren u borbi protiv fizičkog zlostavljanja – i predstavlja ozbiljnu prijetnju zdravlju i dobrobiti budućih generacija.
