U kotlini između Bjelašnice, Jahorine, Trebevića, Romanije, Treskavice i Igmana svio se grad za koji će se svako malo čuti u svijetu, a sam grad, opet, nikad neće htjeti da preraste mjere čaršije.
Leži tako grad u memljivoj i melanholičnoj kotlini od 15. stoljeća, a svijet se ponekad okrene tako da mu tu dođe centar.
Tako je godine 1895. grad u kotlini uveo mrežu električnih tramvaja, što je bilo ravno čudu, jer je takvo nešto imao još samo San Francsico. Brzo poslije toga, 1914. godine, u toj kotlini ubijen je austrijski nadvojvoda Franz Ferdinand, a grandioznoj historiji koja se poslije toga odvijala ljudi tepaju Veliki rat.
Kasnije se, 1984., u tu kotlinu skupio čitav svijet, da održi Zimske olimpijske igre.
Počiva grad u kotlini, a svi znaju da ga je najljepše vidjet odozgo, sa planine, a ako ne može tako visokom onda barem sa uzvišenja. Tako se Sarajevo pročulo i po svojim tabijama, negdašnjim isturenim kamenim utvrda odakle su pucali topovi.
Bijela tabija
Bijela tabija stoji visoko nad gradom, gleda se ulicama tako da ništa ne promiče. Utvrda dominira istočnim ulazom u sarajevsku kotlinu, a vjeruje se da je ime dobila po bijelom kamenu od kojeg je sazdana.
Arheološka istraživanja pokazuju kako je najstariji dio tvrđave sagrađen krajem 14. ili početkom 15. stoljeća, a dograđivana je i u osmanskim vremenima.
Danas je ova tvrđava Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, a zbog nevjerovatnog pogleda na grad postala je i jedna od najposjećenijih sarajevskih turističkih atrakcija.
Žuta tabija
Nakon što je Eugen Savojski, 1697. godine, upao u Sarajevo i poharao tadašnju osmansku metropolu, pokazalo se da Bijela tabija nije dovoljna za odbranu grada. Stoga je bosanski namjesnik Gazi Ahmed-paša Rustempašić Skopljak 1729. započeo sa gradnjom bedema oko Vratnika. Zbog toga je Žuta tabija poznata i kao Ahmed-pašina.
Na krajevima odbrambenog zida izgrađeno je pet bastiona, od kojih je jedan Žuta tabija, koja je ime dobila po žutom kamenu od kojeg je sagrađena. Tabija je smještena na litici Jekovac, pa je poznata i kao Jekovačka tabija. Nakon austro-ugarskog osvajanja Sarajeva utvrda je izgubila svoju funkciju.
Posljednjih godina vezna je uz ispaljivanje iftarskog topa, postala je posebno mjesto za dočekivanje iftara, a privlačna je i turistima jer je jedan od omiljenih sarajevskih vidikovaca.
Ko su Gazi Husrev-begova djeca: Biološki i duhovni potomci najvećeg vakifa Sarajeva
Crvena tabija
Crvena ili Strošićka tabija nerijetko je zapostavljena, a oni koji znaju za nju, kažu da je pogled na Sarajevo najljepši upravo sa ovog mjesta.
Nalazi se na strmom terenu, u naseljenom dijelu grada i poprilično je zapuštena i obrušena. Prići joj se može samo sa sjeverne strane, iz ulice Strošići, a dijelovi bedema kojima bila povezana sa vratničkim zidinama naziru se u fragmentima.
Trapezastog je oblika, površine 367 metara kvadratnih. Ulica Strošići stoji na svom mjestu još od osmananskog perioda, izgrađena je u drugoj polovini 17. stoljeća, i bila je jedna od ukupno pet gradskih utvrda. Onaj ko bi da Crvenu tabiju, trebao bi se spustiti s Vidikovca niz Bakije sokak.
Tabije su građene zarad odbrane grada, a u Sarajevu ih je bilo ukupno pet. Osim ove tri tabije, Nakada je bila I tabija na Ravnim bakijama. Dobila je ime sultana Ahmeda, a narod ju je zvao Arap tabijom. Također je i na Zmajevcu, u vrhu Čebedžija, bila tabija na Zmajevcu, koja je dobila ime Ibrahim-paše Arnauta, a narod ju je prozvao Arnaut tabijom ili Tabijom kod kapije.
Danas su mjesta koja rado posjećuju turisti, pa sa pogleda na Sarajevo sa ovih vidikovaca može naći u svakom kutku svijeta.
