Svakom roditelju ponekad prekipi.
Dovoljno je jedno od onih jutara kad nitko ne može pronaći cipele, zadaća nestane pet minuta prije polaska u školu, a odlazak na spavanje pretvori se u iscrpljujuće pregovore. Biti smiren u svakom trenutku nije ni realno ni očekivano.
Ipak, psiholozi su primijetili nešto zanimljivo kod roditelja koji se s kaosom svakodnevice nose bolje od većine. Tajna nije u tome da su njihova djeca poslušnija ili manje zahtjevna, nego u tome što oni sami drukčije reagiraju. Umjesto da impulzivno odgovaraju na svaki stres, oslanjaju se na male navike koje im pomažu da ih emocije ne preplave.
Fokusiraju se na lekciju, a ne samo na ponašanje
Umjesto da se pitaju: "Kako da ovo ponašanje prestane?", smireni roditelji češće razmišljaju: "Što moje dijete može naučiti iz ove situacije?" Tako zaboravljena zadaća postaje prilika za učenje odgovornosti, a svađa između braće i sestara prilika za vježbanje rješavanja sukoba. Fokus nije na kontroli ponašanja, nego na razvoju životnih vještina.
Ne paničare zbog svake sitnice
Djeca zaboravljaju, svađaju se i ponekad donose loše odluke. Smireni roditelji znaju da svaka pogreška ne zahtijeva trenutačnu lekciju ili kaznu. Ponekad je prirodna posljedica postupka bolji učitelj od bilo kakvog povišenog tona. Čuvajući energiju za ono što je doista važno, ostaju dosljedniji i učinkovitiji kada se pojave ozbiljniji problemi.
Znaju popraviti odnos nakon svađe
Čak i najsmireniji roditelji imaju loše dane. Razlika je u tome što su nakon napetog trenutka spremni vratiti se i reći: "Žao mi je što sam vikao" ili "Hajdemo razgovarati o onome što se dogodilo". Istraživanja o odnosu roditelja i djece pokazuju da popravljanje odnosa nakon svađe gradi povjerenje puno više nego ignoriranje sukoba i pretvaranje da se ništa nije dogodilo.
Dopuštaju djeci da osjete frustraciju
Primamljivo je uskočiti i riješiti svaki djetetov problem prije nego što se ono uopće počne mučiti. Smireni roditelji odupiru se tom porivu. Dopuštaju djeci da sama slože tešku slagalicu, pokušaju riješiti nesuglasicu s prijateljem ili se oporave od manjeg razočaranja. Upravo takva iskustva s vremenom grade otpornost, samopouzdanje i sposobnost upravljanja emocijama.
Vode računa o sebi
Psihologija je nebrojeno puta potvrdila da psihičko i fizičko stanje roditelja izravno utječe na kvalitetu roditeljstva. Roditelji koji pronađu vremena za dovoljno sna, njeguju odnose koji ih ispunjavaju, redovito se kreću ili si priušte barem nekoliko minuta mira tijekom dana lakše ostaju strpljivi u izazovnim situacijama. Briga o sebi nije sebičnost, nego nužnost koja im daje više emocionalne energije za brigu o djeci.
Najsmireniji roditelji nisu oni koji nikad ne osjećaju stres, nego oni koji znaju da djeca pamte obrasce ponašanja, a ne pojedinačne ispade. Dom u kojem se na pogreške ne gleda s panikom, nego kao na priliku za učenje, i u kojem se djeca osjećaju voljeno čak i nakon teških dana, mjesto je u kojem se osjećaju najsigurnije. Na kraju, čini se da smirenost nije toliko stvar karaktera koliko skup malih navika koje roditelji svakodnevno njeguju.
