Iako brojke i statistike iz godine u godinu svjedoče o rastu broja putnika i letova na Međunarodnom aerodromu Sarajevo, ključna pitanja infrastrukture i dalje ostaju neriješena. Jedna od najvećih sramota i nelogičnosti modernog Sarajeva jeste činjenica da pored aerodroma – koji predstavlja ulazna vrata u glavni grad Bosne i Hercegovine – ne postoji ni jedan jedini hotel.
U gotovo svakom iole razvijenijem gradu, poslovni i tranzitni putnici imaju mogućnost smještaja odmah po izlasku iz aviona, bez potrebe da se suočavaju sa gradskim gužvama, nesređenim saobraćajem i lošom organizacijom javnog prevoza. U Sarajevu, međutim, situacija je potpuno suprotna – nema hotela, nema funkcionalnog javnog prevoza koji povezuje aerodrom s gradom, a ni saobraćajna rješenja oko aerodroma nisu adekvatna.
Posebno zabrinjava činjenica da oko aerodroma ne postoji ni osnovni infrastrukturni element poput kružnog toka, koji bi olakšao protok vozila i smanjio zastoje. Vožnja prema aerodromu nerijetko je stresno iskustvo, a dodatni problem predstavlja činjenica da gradski prevoz gotovo da i ne funkcioniše na toj dionici. Putnici su prepušteni sami sebi – taksiju ili privatnom prijevozu.
I dok svjetski aerodromi nude niz pogodnosti – od hotela u sklopu terminala do mogućnosti da putnik preda prtljag i završi carinsku kontrolu direktno iz hotelske sobe – Sarajevo i dalje čeka da neko prepozna osnovne potrebe savremenog gradskog centra i najvažnijeg međunarodnog ulaza u državu.
Hotel u neposrednoj blizini aerodroma bio bi ne samo simbol modernizacije, već i konkretan odgovor na stvarne potrebe putnika, poslovnih ljudi i stranih delegacija. Investicija koja bi se višestruko isplatila, ali koja i dalje ostaje neostvarena zbog birokratskih prepreka, urbanističkog haosa i nedostatka vizije.
Aerodrom Sarajevo raste – brojke su tu da to potvrde. No, grad i dalje kaska za osnovnim standardima koji se u 21. stoljeću podrazumijevaju. I to više nije samo stvar razvoja, već pitanje dostojanstva jednog glavnog grada.
