Stranke Trojke ostavljaju dojam da se ne slažu ni unutar stranaka ni unutar koalicije

Doima se da članovi SDP-a koji su na različitim vioskim pozicijma u vlasti BiH ne komuniciraju međusobno i ne vode zajedničku politiku. Ni unutar stranke, ni unutar koalicije.

S jedne strane, Nermin Nikšić, lider SDP-a potpisuje koalicioni sporazum u kojem je jedan od prioriteta da se uredi izbor članova Predsjedništva BiH po željama HDZ-a, zatim dogovora isto mimo institucija BiH u Laktašima, te taj isti dogovor potvrđuje u Sarajevu bez ijedne riječi demanta ili neslaganja na press konferenciji dok Čović objašnjava šta je to postignuto. Neovisno da li će se taj dio dogovora realizovati kroz izmjene Ustava BiH ili izmjene Izbornog zakona BiH.

A onda se javljaju pojedini političari tog istog SDP-a poput Denisa Bećirovića da nam objašnjavaju kako nas asimetrični izbor članova Predsjedništva BiH po kojima bi u jednom entitetu građani vršili neposredan izbor, a u drugom putem nekolicine zastupnika u Parlamentu BiH, gura još dalje od evropskih demokratskih standarda i u nove podjele države i društva.

Pa su tako za državu Bosnu i Hercegovinu potpuno neprihvatljivi bilo kakvi potezi koji bi uzrokovali „nova“ asimetrična rješenja, diskriminaciju, segregaciju i nejednakost.

Dakle, građani BiH su sluđeni između onoga šta nam stranke govore i stvarnosti od koje ne možemo pobjeći.

Građani BiH moraju imati potpune, objektivne i tačne informacije o tome šta se dogovara, u ime koga se dogovora i na čiji račun se dogovara.

Na ovaj način kako nam prezentuju stranke Trojke svoja unutarstranačka i unutarkoaliciona neslaganja, građanima BiH ne ulijevaju nadu ni sigurnost u ono što rade, dogovaraju odnosno "nadmudruju" u ime građana BiH i ove države.

Bh. javnost mora znati da se u dogovor iz Laktaša umiješala američka ambasada koja suprotno dogovorenom zahtjeva da se izborna reforma realizuje isključivo kroz izmjene Ustava BiH, te je i to razlog zašto se stranke doimaju kao da i nisu bile na sastanku u Laktašima i dogovorile naredne korake.

Upravo iz ovih razloga, pregovore treba voditi u institucijama, a ne vinskim podrumima.