Godinama je Milorad Dodik, nekadašnji predsjednik Republike Srpske, u mikrofone vrištao kako je najveća prepreka razvoju Bosne i Hercegovine poltronstvo Bošnjaka i Hrvata prema međunarodnom faktoru. Njegova politika predstavljala se kao jedina autentična politika Srba u BiH, dok je kritizirao svaku inicijativu međunarodnih partnera.
Danas, međutim, Dodik pokazuje kako izgleda političar spreman kleknuti pred moćnicima. Nakon što su ga međunarodni partneri, koji su ga doveli i održavali na vlasti, okrenuli leđa, njegova politika se svela na očajničko dodvoravanje i pokušaje da pridobije pažnju Donalda Trumpa, bivšeg predsjednika SAD-a.
Već prije posljednjih izbora u SAD-u Dodik je otvoreno zazivao povratak Trumpa u Bijelu kuću. Dan nakon izbora nosio je kačket s natpisom „Make America Great Again“, unatoč godinama javnog vrijeđanja američkih dužnosnika, a on i njegovi najbliži saradnici bjesomučno su tagirali američke političare na društvenim mrežama, očito misleći da će tako privući njihovu pažnju.
Presuda iz State Departmenta i jasni signali da je vrijeme za povlačenje dodatno su potvrdili Dodikovu nemoć. Njegovo najnovije „poltronsko“ ponašanje došlo je do vrhunca kada je režim iz Republike Srpske organizovao paljenje svijeća ispred Palače Republike u čast ubijenom američkom konzervativnom aktivisti Charlieju Kirku.
Svijeće su upaljene u prisustvu visokih dužnosnika RS-a, a Dodik je putem društvenih mreža poručio da je RS poslala „tihu i snažnu poruku da suosjećanje i ljudskost ne poznaju granice“ te da srpski narod dijeli bol Charliejeve porodice. Kirk je u Dodikovim objavama opisan kao iskreni prijatelj srpskog naroda i zagovornik zajedničkih vrijednosti slobode i vjere.
Cijela scena ima tragikomični prizvuk: rijetko je izgledalo da moćni političar, koji je dominirao bh. i regionalnim scenama, može doći do razine očajnog ulizivanja u kojoj se ponaša kao statist u vlastitim performansima. Iako RS izdvaja desetine miliona maraka na lobiranje u SAD-u, Dodik i dalje ne uspijeva pridobiti pažnju američkih zvaničnika, a njegovi pokušaji uvlačenja u naklonost Washingtona najčešće završavaju na društvenim mrežama.
Od politike lažnog patriotizma i kotlićijada, preko optužbi prema drugim nacionalnim zajednicama, do očajničkog poltronstva pred američkim moćnicima, Dodik pokazuje kako je moć političara u RS-u srozana do neslućenih razmjera. Njegovi potezi odražavaju političku improvizaciju, nedostatak dostojanstva i spremnost na poniženje samo da bi se sačuvala vlast i privilegije.
Očigledno je da se nekoć dominantni lider sada, u očaju, pokušava spasiti iz jame koju je sam iskopao, ali njegova politika i dalje ostaje simbol političke tragikomedije – kombinacija nadmenosti i očajničkog klečanja pred moćnicima.
