Bosna i Hercegovina, zemlja vječnih političkih eksperimenata, u 2024. godini svjedočila je nečemu što se može opisati kao politički reality show bez scenarija, a glavni akteri su, naravno, famozna "Trojka".
Ova grupacija ideološki nespojivih stranaka, koje jedino povezuje ljubav prema funkcijama i foteljama, obećala je revoluciju. Na kraju, čini se da je jedini uspjeh to što su uspjeli ostati na vlasti dok su svi ostali gledali u nevjerici.
Nema sumnje da ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, Dino Konaković, zaslužuje posebno mjesto u tom cirkusu. Njegovi hvalospjevi o vlastitim "uspjesima" postali su standardni dio političkog repertoara, a kako se čini, novinarima je sve teže odabrati najprovokativniji citat. Za početak, Konaković je nedavno hvalio svoje "doprinose" u vezi sa Rezolucijom o genocidu u Srebrenici, iako je bio tek nepozvani komentator koji je, u svom žaru, više štete učinio nego koristi. Njegova izjava o mogućnosti ratne odštete bila je više nego nepromišljena, jer je izazvala kontra-ofanzivu u Srbiji i usporila napore na usvajanju ove ključne Rezolucije. Dakle, nije samo politički, već i tehnički pitanje – kako izgleda "uspjeh" kada se u njegovom opisu jasno vidi ogromna šteta koju je izazvao?
No, to nije sve. Tu je i njegova ponosna priča o NATO integracijama, gdje Konaković nastoji prepisati sve zasluge na sebe, iako su mnoge odluke, poput promjene naziva Komisije za NATO integracije, bile rezultat direktnog američkog pritiska. A što se tiče stvarnog napretka – osim što je "brzo formirao" Vijeće ministara (što zvuči kao trenutna najljepša laž u BiH), nije isporučen ni jedan novi Program reformi Bosne i Hercegovine. Za 2023. godinu isporučen je... Program za 2023. godinu? Da, dobro ste pročitali – sa kašnjenjem od godinu dana!
Kako se to kaže – obećali smo velike stvari, ali realnost je bila mnogo manja. Na kraju, kad se sve stavi na papir, šta je stvarno postignuto? Ispostavlja se da su sve te velike političke izjave i spektakularni medijski nastupi zapravo samo još jedan način da se zadrže fotelje.
Evropska unija? Konaković i ekipa tvrde da su oni najzaslužniji za odluku Evropskog vijeća o otvaranju pregovora. Stvarnost? Evropska komisija je godinama smanjivala zahtjeve, dok su „Trojka“ i njeni saveznici uspjeli isporučiti „jedan i pol zakon". Da, taj "pol" se odnosi na Zakon o VSTV-u koji je vraćen na doradu jer ne zadovoljava evropske standarde. Drugi zakon – Zakon o sukobu interesa – nije ni vrijedan pomena.
A što se tiče izbora na ključna pravna mjesta, priča postaje još apsurdnija. Konaković je "zaštitio" izbor Vukoje, ali je ignorisao preporuke Venecijanske komisije. To je prava prava priča o evropskom integracijama – zakon koji nije u skladu s evropskim standardima, ali vi samo nastavite i ponašajte se kao da ste neki ekspert za sve.
I tako se sve vraća na pojam – fotelje. Koliko god da se pričalo o „metlama“ i borbi protiv korupcije, Trojka je dokazala da je stvar zapravo vrlo jednostavna – sve se vrti oko položaja i fotelja. A što je najgore, statistika pokazuje da je u 2024. godini više kadrova iz Trojke uhapšeno ili osumnjičeno za koruptivne radnje nego svi prethodni. Naravno, Konaković o tome ne govori, jer mu je mnogo važnije da bude „u medijima“, kao da to samo po sebi donosi rezultate.
Na kraju, kad se sve sabere i oduzme, nema mnogo razloga za slavlje. Možda Trojka misli da je obavila "odličan posao", ali za građane BiH to je samo još jedan politički cirkus. I samo jedno pitanje ostaje – hoće li na kraju 2026. godine doći nova ekipa sa „metlama“, ili će „Trojka“ pronaći način da se još jednom obrne za vlast? Odgovor, čini se, svi znamo.