Međunarodna zajednica u Geneva suočava se s jednom od najtežih institucionalnih kriza u posljednjim decenijama nakon odluke administracije američkog predsjednika Donald Trump da početkom 2026. godine povuče Sjedinjene Američke Države iz više desetina organizacija unutar sistema Ujedinjenih nacija.
Grad koji je godinama predstavljao simbol međunarodne diplomatije, multilateralizma i globalnog pregovaranja sada se nalazi pod pritiskom velikih budžetskih rezova, odlaska zaposlenih i preispitivanja same budućnosti međunarodnih institucija smještenih u Švicarskoj.
Prema navodima medija i međunarodnih izvora, odluka Washingtona da prekine ili smanji saradnju sa čak 66 UN organizacija već proizvodi ozbiljne posljedice po funkcionisanje brojnih agencija sa sjedištem u Ženevi.
Talas otkaza i preseljenja institucija
World Health Organization (WHO) najavila je otpuštanje više od 800 zaposlenih do ljeta ove godine, dok je UNICEF dio svojih funkcija i radnih mjesta prebacio u Rim.
Istovremeno, UNAIDS je drastično smanjio broj zaposlenih u Ženevi, što dodatno pojačava osjećaj institucionalne nesigurnosti među međunarodnim službenicima.
Unutar UN sistema raste zabrinutost da ovo nije samo prolazna finansijska kriza, nego početak dugoročnog restrukturiranja međunarodne administracije.
Politička poruka Washingtona
Američka administracija svoju odluku pravda visokim troškovima međunarodnog aparata i potrebom racionalizacije trošenja novca.
Posebno je odjeknula izjava američkog ambasadora Mike Waltz, koji je otvoreno postavio pitanje zbog čega ključne međunarodne institucije djeluju upravo iz jednog od najskupljih gradova na svijetu.
Takve poruke mnogi u diplomatskim krugovima tumače kao dio šire američke politike smanjenja finansijske zavisnosti od multilateralnih institucija i prebacivanja fokusa na bilateralne odnose i regionalne saveze.
Ženeva između prestiža i troškova
Godinama je Ženeva važila za centralnu tačku međunarodne diplomatije zahvaljujući koncentraciji UN agencija, diplomatskih misija, nevladinih organizacija i ekspertskih centara na jednom mjestu.
Ta institucionalna povezanost omogućavala je bržu koordinaciju, direktne pregovore i stvaranje međunarodnih standarda bez dugih birokratskih procedura.
Međutim, ogromni troškovi života i rada sada postaju jedan od glavnih argumenata zagovornika preseljenja međunarodnih institucija u jeftinije evropske gradove.
Razlika u troškovima posebno je vidljiva kroz dodatke na plate međunarodnih službenika, koji su u Ženevi među najvišima u svijetu.
Strah od domino efekta
Švicarske vlasti i diplomatski predstavnici upozoravaju da bi masovniji odlazak organizacija mogao izazvati domino-efekat koji bi dugoročno oslabio međunarodni značaj Ženeve.
Prema procjenama, međunarodne organizacije godišnje generišu milijarde franaka kroz plate, zakup prostora, logistiku i usluge povezane s diplomatskim sektorom.
Zbog toga kriza više nije samo pitanje UN sistema, već i pitanje ekonomije, tržišta rada i političkog prestiža Švicarske kao neutralnog međunarodnog centra.
Globalni sistem pred novom fazom
Odlazak SAD-a iz velikog broja međunarodnih organizacija dodatno je otvorio širu raspravu o budućnosti globalnog multilateralnog poretka.
Dok jedni smatraju da UN sistem mora proći kroz duboku reformu i finansijsku racionalizaciju, drugi upozoravaju da bi slabljenje međunarodnih institucija moglo dovesti do veće fragmentacije svijeta, sporijih reakcija na globalne krize i jačanja političkih blokova umjesto zajedničkog djelovanja.
U tom kontekstu, ono što se trenutno događa u Ženevi mnogi vide kao mnogo više od lokalne administrativne krize — već kao simbol promjene globalnog političkog balansa i redefinisanja uloge međunarodnih institucija u novoj geopolitičkoj eri.
