Izgradnja tunela Hranjen, jednog od najambicioznijih infrastrukturnih projekata u Bosni i Hercegovini, trebala je simbolično i saobraćajno povezati Sarajevo i Goražde na način o kojem se govori decenijama. Međutim, umjesto brzog povezivanja istoka Federacije BiH sa glavnim gradom, projekat je postao primjer višegodišnjih kašnjenja, probijenih rokova, neplaniranih troškova i nedostatka finansijske konstrukcije.
Tunel Hranjen, koji je dio brze ceste Prača – Goražde, gradi se još od 2019. godine. Kada bude završen, sa svojih 5,4 kilometra bit će najduži cestovni tunel u Bosni i Hercegovini i jedan od najdužih u regiji. Njegova osnovna svrha jeste značajno skraćenje putovanja između Sarajeva i Goražda – sa sadašnjih između sat i po i dva sata na približno 45 minuta.
Ipak, sedam godina nakon početka radova, završetak tunela još nije ni blizu.
Projekat koji je od početka bio finansijski podcijenjen
Prvobitna vrijednost projekta procijenjena je na 81,9 miliona konvertibilnih maraka. Međutim, već nakon nekoliko godina postalo je jasno da je riječ o znatno skupljem i kompleksnijem projektu nego što se prvobitno predstavljalo.
Do 2022. godine realizirano je svega oko 35 posto projekta, dok je gotovo kompletan planirani budžet bio potrošen. Time su otvorena ozbiljna pitanja o kvalitetu prvobitnih procjena, pripremljenosti projektne dokumentacije i načinu planiranja jednog od strateških infrastrukturnih projekata u Federaciji BiH.
Problem dodatno komplikuje činjenica da inicijalni ugovor iz 2018. godine nije obuhvatao kompletno uređenje i opremanje tunela. Ugovor se odnosio prvenstveno na probijanje glavne i servisne tunelske cijevi te izvođenje primarne podgrade, dok brojni ključni elementi nisu bili uključeni.
Među radovima koji nisu bili obuhvaćeni prvobitnim ugovorom nalazili su se:
hidroizolacija tunela,
sekundarna obloga,
bočne drenaže,
unutrašnja odvodnja,
kolovozna konstrukcija,
elektromašinske instalacije,
sigurnosna i ventilaciona oprema.
To praktično znači da projekat od samog početka nije imao zatvorenu kompletnu finansijsku konstrukciju za puni završetak tunela.
Geologija kao glavni problem
Tokom izvođenja radova pojavili su se ozbiljni problemi s geološkim uslovima na trasi tunela. Prema informacijama investitora, stanje na terenu pokazalo se znatno složenijim od onoga što su predviđala ranija istraživanja i projektna dokumentacija.
To je dovelo do potrebe za dodatnim zahvatima na stabilizaciji tunela, uključujući:
pojačanu primarnu podgradu,
dodatna sidrenja,
reprofilacije,
dodatne mjere zaštite i stabilizacije stijenskih masa.
Takvi radovi značajno povećavaju troškove, ali i usporavaju samu dinamiku gradnje, posebno kod velikih tunelskih projekata gdje sigurnost konstrukcije ima apsolutni prioritet.
Upravo su nepovoljni geološki uslovi navedeni kao jedan od ključnih razloga višegodišnjeg kašnjenja.
Gradnja “u fazama” zbog nedostatka novca
Jedan od najvećih problema projekta jeste činjenica da se tunel gradi sukcesivno, odnosno u fazama koje zavise od raspoloživog novca.
Umjesto da kompletan projekat bude finansijski zatvoren unaprijed, sredstva su osiguravana parcijalno, zbog čega su raspisivani novi tenderi i zaključivani novi ugovori za pojedine faze radova.
Takav model finansiranja doveo je do:
usporavanja radova,
prekida u izvođenju pojedinih faza,
rasta troškova zbog inflacije i dodatnih radova,
komplikovanije organizacije gradilišta,
prolongiranja ukupnog roka završetka.
Praktično, tunel se gradi onoliko brzo koliko novca u određenom trenutku postoji na raspolaganju.
Šta je do sada urađeno
Prema posljednjim podacima o realizaciji projekta, aktuelni ugovor za radove počeo je 26. augusta 2024. godine.
Do aprila 2026. godine izvedeni su sljedeći radovi:
iskopano je približno 65 posto glavne i servisne tunelske cijevi,
na glavnoj cijevi izvedeno je oko 40 posto sekundarne obloge,
djelimično su izvedene hidroizolacija i bočne drenaže.
Iako se radovi formalno nastavljaju, ni trenutni ugovor ne podrazumijeva potpuni završetak tunela.
Drugim riječima, čak i kada sadašnja faza bude završena, tunel neće biti spreman za puštanje u saobraćaj.
Šta još nedostaje da bi tunel bio završen
Pred projektom su i dalje brojni zahtjevni i izuzetno skupi radovi.
Među ključnim preostalim poslovima nalaze se:
završetak sekundarne obloge,
završetak hidroizolacije,
završetak sistema drenaže,
izgradnja unutrašnje odvodnje,
izvođenje kolovozne konstrukcije,
asfaltiranje,
postavljanje rasvjete,
ventilacioni sistemi,
videonadzor,
protivpožarni sistemi,
signalizacija,
elektromašinske instalacije,
kompletna sigurnosna oprema.
Za ove radove još nisu zaključeni ugovori niti su u potpunosti osigurana finansijska sredstva.
Zbog toga je i dalje nepoznato kada bi tunel mogao biti potpuno završen i pušten u promet.
Projekat od strateškog značaja za Goražde
Bez obzira na brojne probleme, značaj tunela Hranjen za Bosansko-podrinjski kanton ostaje ogroman.
Goražde je decenijama jedan od najslabije povezanih urbanih centara u Federaciji BiH. Put prema Sarajevu preko Romanije i Rogatice često je otežan, posebno tokom zimskih mjeseci, a putovanje traje znatno duže nego što bi trebalo za relativno malu geografsku udaljenost.
Završetkom tunela Hranjen:
Goražde bi dobilo bržu vezu sa Sarajevom,
poboljšala bi se privredna povezanost regije,
olakšao bi se transport robe i radne snage,
povećala bi se atraktivnost područja za investicije,
značajno bi se unaprijedila saobraćajna sigurnost.
Upravo zbog toga ovaj projekat ima i snažnu političku i ekonomsku dimenziju.
Konačna cijena i rok završetka i dalje nepoznati
Najveći problem cijelog projekta trenutno jeste činjenica da niko ne može precizno reći koliko će tunel na kraju koštati niti kada će biti završen.
Konačna vrijednost projekta zavisit će od:
budućih tehničkih rješenja,
dodatnih geoloških izazova,
cijena građevinskih radova,
troškova opreme i instalacija,
dinamike osiguravanja finansijskih sredstava.
Ono što je sigurno jeste da će ukupni troškovi višestruko premašiti prvobitne procjene iz 2018. godine.
Tunel koji je trebao biti završen za tri godine sada ulazi u osmu godinu gradnje, bez preciznog datuma završetka. Projekat koji je zamišljen kao simbol modernog povezivanja istočne Bosne s ostatkom Federacije BiH tako je postao i simbol hroničnih problema u planiranju i realizaciji velikih infrastrukturnih projekata u zemlji.
