Iako su godinama najavljivani kao ključni korak ka čišćem zraku i usklađivanju s evropskim standardima, ekološki zahvati u Termoelektrani „Ugljevik“ zasad nisu donijeli stvarni preokret. Naprotiv, ovaj energetski gigant i dalje ostaje najveći pojedinačni izvor sumpor-dioksida u regionu, s emisijama koje se mjere u stotinama hiljada tona godišnje.
Prema dostupnim podacima, samo ovaj pogon u atmosferu ispusti više od 112 hiljada tona SO₂ godišnje, uprkos tome što je u modernizaciju sistema za odsumporavanje uloženo oko 160 miliona konvertibilnih maraka.
Ono što je trebalo smanjiti zagađenje i približiti elektranu evropskim ekološkim standardima, u praksi je ostalo problematično. Sistem za odsumporavanje, iako formalno u funkciji od 2019. godine, prema više izvještaja nije radio stabilno niti u punom kapacitetu, uz česta isključenja i tehničke poteškoće.
Najnoviji izvještaj mreže „Bankwatch Network“, pod nazivom „Prilagodi se ili zatvori 2025“, dodatno potvrđuje razmjere problema u energetskom sektoru Bosne i Hercegovine. U dokumentu se navodi da je BiH po prvi put zauzela neslavno prvo mjesto u regionu Zapadnog Balkana po emisijama sumpor-dioksida, ostavljajući iza sebe i veće energetske sisteme u susjedstvu.
Ukupne emisije termoelektrana uključenih u Nacionalni plan za smanjenje emisija višestruko premašuju dozvoljene granice, što, prema ocjeni autora izvještaja, ukazuje na sistemski propust u provođenju ekoloških standarda i preuzetih međunarodnih obaveza.
U tom kontekstu, Termoelektrana „Ugljevik“ se izdvaja kao najveći pojedinačni izvor zagađenja, koji u značajnoj mjeri određuje ukupnu sliku emisija u zemlji.
U izvještaju se također upozorava da su mehanizmi kontrole i sankcionisanja gotovo neefikasni, uprkos dugogodišnjim upozorenjima i postupcima na nivou Energetske zajednice.
Posljedice se, kako se navodi, već osjećaju kroz pogoršanje kvaliteta zraka i rast zdravstvenih rizika, dok se istovremeno energetski sektor suočava s dodatnim pritiscima zbog evropskih klimatskih politika i uvođenja CBAM mehanizma.
Stručnjaci poručuju da bez stvarne modernizacije ili restrukturiranja proizvodnje, postojeći model rada termoelektrana dugoročno postaje ekonomski i ekološki neodrživ.
