Kada se Argentina i Engleska sastanu na nogometnom terenu, riječ je o mnogo više od obične sportske utakmice. Njihovi međusobni dueli nose teret historije, politike i rata koji je ostavio duboke posljedice na obje države. Zbog toga će i predstojeći okršaj u polufinalu Svjetskog prvenstva, koje se održava u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku, imati posebnu simboliku.
Dok će Lionel Messi, Harry Kane, Julián Álvarez, Jude Bellingham i ostale zvijezde voditi bitku za plasman u finale, u pozadini susreta nalazi se višedecenijsko rivalstvo čiji korijeni sežu mnogo dalje od nogometnih stadiona.
Falklandski otoci – početak dugog spora
Središte spora između Argentine i Velike Britanije predstavljaju Falklandski otoci, koje Argentina naziva Malvinskim otocima. Arhipelag se nalazi u južnom Atlantiku, oko 500 kilometara od argentinske obale, ali više od 12.000 kilometara od Velike Britanije.
Iako London upravlja otocima još od 19. stoljeća, Buenos Aires nikada nije odustao od tvrdnje da su otoci dio argentinske teritorije.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća Ujedinjene nacije pozvale su obje države da pronađu diplomatsko rješenje. U jednom trenutku britanski Foreign Office razmatrao je mogućnost postepenog prijenosa suvereniteta nad otocima Argentini kako bi unaprijedio odnose sa zemljama Južne Amerike.
Međutim, plan je naišao na snažno protivljenje stanovnika Falklanda, koji su željeli ostati pod britanskom upravom, kao i dijela britanskih političara. Pregovori su trajali godinama, ali bez konkretnog rezultata.
Dolazak vojne hunte i put prema ratu
Situacija se dodatno promijenila nakon vojnog udara u Argentini 1976. godine, kada je vlast preuzela vojna hunta.
Početkom osamdesetih godina Argentina se suočavala s dubokom ekonomskom krizom, rastućim nezadovoljstvom građana i slabljenjem podrške režimu. Tadašnje vojno rukovodstvo procijenilo je da bi zauzimanje Falklandskih otoka moglo izazvati val patriotizma i učvrstiti vlast.
Dana 2. aprila 1982. godine argentinske snage izvršile su invaziju na Falklandske otoke, očekujući da Velika Britanija neće vojno odgovoriti zbog velike udaljenosti između Londona i južnog Atlantika.
Procjena se pokazala pogrešnom.
Britanska premijerka Margaret Thatcher naredila je slanje velike pomorske flote i ekspedicijskih snaga s ciljem vraćanja kontrole nad otocima.
Rat koji je trajao 74 dana
Sukob je trajao nešto više od dva mjeseca i uključivao je pomorske, kopnene i zračne operacije.
Britanska mornarica uspostavila je pomorsku blokadu, dok su se žestoke borbe vodile oko ključnih položaja na Istočnom Falklandu.
Nakon iskrcavanja britanskih snaga u maju 1982. godine uslijedilo je postepeno napredovanje prema glavnom gradu Stanleyju.
Poslije višesedmičnih borbi argentinski komandant na Falklandima 14. juna 1982. godine potpisao je kapitulaciju.
Velika Britanija vratila je kontrolu nad otocima, koju zadržava do danas.
Visoka cijena sukoba
Iako je rat trajao relativno kratko, posljedice su bile teške.
Prema službenim podacima poginulo je:
649 argentinskih vojnika;
255 pripadnika britanskih oružanih snaga;
troje civila na Falklandskim otocima.
Hiljade vojnika s obje strane pretrpjele su fizičke i psihološke posljedice koje su trajale godinama nakon završetka sukoba.
Rat je imao i značajne političke posljedice.
Poraz je ubrzao pad argentinske vojne hunte i povratak demokratije, dok je pobjeda znatno ojačala političku poziciju Margaret Thatcher u Velikoj Britaniji.
Nogomet kao nastavak rivalstva
Samo četiri godine nakon rata dvije reprezentacije sastale su se u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Meksiku 1986. godine.
Atmosfera je bila izuzetno napeta.
Navijači obje zemlje sukobili su se prije utakmice, dok su emocije na terenu bile daleko snažnije od običnog sportskog rivalstva.
Taj susret obilježio je Diego Maradona.
Najprije je postigao jedan od najkontroverznijih golova u historiji nogometa, kada je rukom poslao loptu u mrežu pored engleskog golmana Petera Shiltona. Sudija Ali Bin Nasser pogodak je priznao, a Maradona ga je kasnije opisao kao gol postignut "malo Maradoninom glavom, a malo Božijom rukom".
Samo četiri minute kasnije uslijedio je potpuno drugačiji trenutak.
Maradona je prešao više od pola terena, driblajući gotovo kompletnu odbranu Engleske, prije nego što je postigao pogodak koji FIFA i danas smatra jednim od najvećih u historiji Svjetskih prvenstava. Taj gol ostao je poznat kao "Gol stoljeća".
Argentina je pobijedila rezultatom 2:1 i kasnije osvojila naslov svjetskog prvaka.
Maradonina izjava koja je obilježila rivalstvo
Nakon utakmice Maradona je otvoreno priznao da je rat bio prisutan u mislima argentinskih igrača.
Izjavio je da su mnogi u Argentini utakmicu doživjeli kao simboličnu osvetu za poginule vojnike u Falklandskom ratu.
Ta izjava dodatno je učvrstila percepciju da susreti Argentine i Engleske nikada nisu samo sportski događaji.
Diplomatski odnosi obnovljeni, spor nije riješen
Argentina i Velika Britanija obnovile su diplomatske odnose 1989. godine potpisivanjem Madridskog sporazuma.
Ipak, pitanje suvereniteta nad Falklandskim otocima ostalo je neriješeno.
Stanovnici Falklanda su na referendumu održanom 2013. godine gotovo jednoglasno glasali za ostanak pod britanskom upravom.
Velika Britanija referendum smatra potvrdom prava stanovnika na samoopredjeljenje.
Argentina rezultate referenduma ne priznaje, navodeći da se radi o teritoriji pod kolonijalnom upravom te nastavlja isticati svoj zahtjev za suverenitetom nad otocima.
Više od utakmice
Zbog svega navedenog svaki susret Argentine i Engleske izaziva ogromnu pažnju javnosti.
Na jednoj strani nalazi se jedna od najtrofejnijih južnoameričkih reprezentacija, predvođena Lionelom Messijem i Juliánom Álvarezom, dok će Engleska predvođena Harryjem Kaneom i Judeom Bellinghamom pokušati napraviti novi iskorak prema svjetskoj tituli.
Iako današnji igrači nemaju direktnu vezu s događajima iz 1982. godine, historija i simbolika ovog rivalstva ostaju sastavni dio svakog njihovog međusobnog susreta.
Za većinu svijeta to će biti spektakularno polufinale Svjetskog prvenstva. Za Argentince i Engleze, međutim, riječ je o utakmici u kojoj se, barem simbolično, nastavlja jedno od najpoznatijih političko-sportskih rivalstava modernog doba.
