Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ponovo je posegnuo za dobro poznatim političkim scenarijem – kada evropski put Srbije naiđe na prepreku, odgovornost se ne traži u Beogradu, već izvan njegovih granica.
Nakon što je Evropska unija ponovo odgodila otvaranje Klastera 3 u pristupnim pregovorima Srbije, Vučić je pred kamerama RTS-a ponudio već viđenu interpretaciju događaja: Srbija je uradila sve što je traženo, problem nije u reformama, nego u političkoj odluci drugih država koje navodno žele njeno poniženje.
Posebno mjesto u toj priči ponovo je dobila Hrvatska.
Prema Vučićevim riječima, Zagreb želi Srbiju vidjeti “na koljenima”, a ono što se danas događa Crnoj Gori, navodno bi željeli ponoviti i sa Srbijom. Takve izjave nisu samo nastavak poznate nacionalne retorike, već pokušaj da se složeno pitanje evropskih integracija svede na jednostavnu priču o neprijateljima koji žele zaustaviti Srbiju.
Hrvatska među devet država koje su blokirale Srbiju: Nema zelenog svjetla za nastavak pregovora s EU
Ali evropski pregovori ne funkcionišu po principu simpatija i animoziteta. Klasteri se ne otvaraju zato što ih neka država voli ili ne voli, već zato što postoji procjena da li je kandidat napravio dovoljno napretka u ključnim oblastima. A upravo su te oblasti – vladavina prava, nezavisnost institucija, sloboda medija i politička odgovornost – godinama najveći izazovi Srbije.
Problem za Vučićevu politiku jeste što je mnogo lakše objasniti građanima da je “Hrvatska protiv Srbije” nego priznati da evropske partnerе zabrinjava način na koji funkcioniše država pod njegovom kontrolom.
Jer ako je problem samo Hrvatska, onda rješenje izgleda jednostavno: braniti nacionalni ponos i odbiti pritiske.
Ali ako je problem u unutrašnjem uređenju sistema, onda slijedi mnogo teži zadatak – stvarne reforme koje bi ograničile moć vlasti, ojačale institucije i promijenile način upravljanja državom.
A upravo od toga Vučićev politički model najviše zazire.
Njegova poruka da Srbija “više nikada neće biti vreća za udaranje” zvuči snažno za domaću publiku, ali otvara ozbiljna pitanja. Ko tačno Srbiju želi poniziti? Evropska unija koja od kandidata traži iste standarde koje su morale ispuniti i druge države? Ili je najveći problem to što se od Beograda očekuje da obećanja pretvori u konkretne promjene?
Posebno je zanimljiv dio u kojem Vučić govori o saradnicima kojima je teško pala odluka Evropske unije. Umjesto da taj trenutak iskoristi kao priliku za priznanje da je potrebno ubrzati reforme, on ga pretvara u još jedan dokaz političke nepravde prema Srbiji.
To je obrazac koji se ponavlja godinama.
Kada Brisel kritikuje stanje demokratije – to je pritisak.
Kada susjedi izraze zabrinutost – to je napad.
Kada međunarodna zajednica traži promjene – to je zavjera protiv Srbije.
Takva politika možda donosi kratkoročne političke poene, ali dugoročno zatvara prostor za ozbiljan napredak.
Jer država koja stalno vjeruje da joj svi rade o glavi teško može graditi stabilne odnose sa partnerima.
Vučićeva poruka o vojsci i tome da Srbija “više neće biti slaba” dodatno pokazuje koliko se sigurnosna pitanja koriste za unutrašnju mobilizaciju. Umjesto da se snaga države mjeri kvalitetom institucija, ekonomskom stabilnošću i životnim standardom građana, ona se ponovo veže za oružje, sukobe i osjećaj ugroženosti.
A upravo je takva logika Balkan već mnogo puta skupo plaćao.
Srbija ima pravo na samostalnu vanjsku politiku. Svaka država ima pravo da štiti svoje interese. Ali ozbiljna politika ne znači odbijanje svake kritike i predstavljanje svakog neslaganja kao neprijateljstva.
Prava snaga države nije u tome koliko puta njen lider kaže da neće pokleknuti.
Prava snaga je u tome koliko su joj institucije jake, koliko građani vjeruju sistemu i koliko partneri vjeruju njenim obećanjima.
Dok Vučić govori o tome da Srbija više nikada neće biti “vreća za udaranje”, ostaje pitanje da li će se ikada suočiti s činjenicom da najveći problem nije u tome što drugi pokušavaju zaustaviti Srbiju, nego što se Srbija već godinama kreće presporo sama.
Jer evropski put se ne blokira samo u Briselu.
Ponekad se blokira i u sopstvenom dvorištu.
