U posljednjih osam godina, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je sa pozicije vlasti više puta u medijskim obraćanjima najavio navodne pokušaje atentata na sebe.
Broj ovih "atentata" koji su ili izneseni od strane Vučića ili su ih "otkrili" prorežimski mediji, već dugo se kreće u dvocifrenom broju. No, unatoč učestalim najavama, nijedna od njih nije rezultirala konkretnim dokazima, optužnicama ili presudama, što baca sumnju na ozbiljnost tih tvrdnji.
Predsjednik Vučić je najnoviji navodni atentat iznio u petak, optužujući tajkuna i kriminalca Dragana Šolaka da je planirao njegovo ubistvo u kontekstu "revolucije". U svom poznatom dramatičnom stilu, Vučić je uzburkao članove Srpske napredne stranke, ali je već sljedećeg dana tvrdio da "nije rekao ono što su svi čuli da je rekao". Ova nesigurnost i česta promjena u izjavama ostavlja pitanje: je li ovo stvarna prijetnja ili samo politički trik?
Nejasni atentati i nedostatak dokaza Unatoč alarmantnim izjavama, nijedna osoba nikada nije optužena za pokušaj atentata na Vučića. Svi slučajevi koje je vlast predstavila kao pokušaje atentata nisu imali sudski epilog. Najbliži pokušaju atentata dogodio se u oktobru 2016. godine u Jajincima, kada je pronađen automobil s oružjem i municijom u blizini doma Vučićevih roditelja. Međutim, ovaj slučaj je također okončan bez optužnica, jer tužilaštvo nije vidjelo osnovu za krivični postupak.
Pitanje koje se nameće je koliko su ove "atentatske prijetnje" stvarne, a koliko su dio Vučićeve političke strategije. Često se čini da su ove priče o pokušajima ubistava povezane s unutrašnjim ili vanjskim političkim krizama u kojima se Vučić nalazi. Svaka nova "prijetnja" dolazi u trenutku kada predsjednik treba da odvraća pažnju od kritika ili kada je suočen s neugodnim situacijama.
Kada se Vučić suočava s kritikama zbog ekonomskih problema, političkih skandala ili vanjske politike, pojavljuju se nove tvrdnje o atentatima. Ova taktika se može vidjeti kao pokušaj da se osvoji podrška javnosti putem stvaranja dojmova da je pod stalnom prijetnjom, čime se potencijalno povećava njegova politička podrška i legitimitet.
Atentati: Mit ili Metoda? S obzirom na dosadašnje iskustvo, čini se da su "atentati" na Vučića više dio politike nego stvarna prijetnja. Bez konkretnih dokaza i pravosudnih postupaka, teško je odvojiti istinu od politike. Da li su ove prijetnje realne opasnosti ili samo još jedan korak u Vučićevoj strategiji manipulacije i očuvanja moći, ostaje otvoreno pitanje. Ono što je sigurno jest da se priče o atentatima nastavljaju kao redovna taktika u Vučićevoj političkoj igri, bez obzira na to koliko su stvarne ili izmišljene.
