Izmjene i dopune Zakona o policijskim službenicima Federacije BiH, koje će se sredinom januara naći pred zastupnicima Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, otvorile su ozbiljna pitanja o transparentnosti, diskriminaciji i političkom utjecaju na sigurnosni sektor. I to s razlogom.
Federalna vlada uputila je zakon u parlamentarnu proceduru po hitnom postupku, uz obrazloženje da Federalnoj upravi policije prijeti ozbiljan kadrovski kolaps. Prema procjenama iz izvršne vlasti, tokom ove i naredne godine značajan broj policijskih službenika ispunjava uslove za odlazak u penziju, što bi, tvrde, moglo dovesti do otežanog ili čak nemogućeg izvršavanja operativnih zadataka.
Rješenje koje se nudi je, međutim, krajnje sporno. Predloženim izmjenama omogućava se da policijski službenici, bez obzira na čin, mogu ostati u radnom odnosu i nakon ispunjavanja uslova za penzionisanje – sve do navršene 65. godine života. Ali samo ako “potreba službe to zahtijeva” i ako rukovodilac policijskog organa procijeni da je njihovo dalje angažovanje neophodno. Ove odredbe bi se primjenjivale do 31. decembra 2027. godine.
Na papiru, riječ je o privremenoj mjeri za očuvanje operativne sposobnosti FUP-a. U praksi, zakon otvara vrata selektivnom odlučivanju i potencijalnoj zloupotrebi moći. O tome ko će ostati u službi, a ko će otići u penziju, ne bi odlučivala nezavisna komisija, jasno definisani kriteriji ili transparentan postupak, već isključivo rukovodilac – odnosno ministar.
Sindikalne organizacije upozoravaju da se ovim zakonom ne rješava sistemski problem kadrovske politike, već se donosi propis “skrojen” za mali broj ljudi. Posebno se problematizira tvrdnja da će čak trećina policijskih službenika FUP-a u kratkom periodu steći uslove za penzionisanje, jer se smatra da ti podaci nisu precizno utemeljeni i da se javnosti prezentira prenaglašena slika krize kako bi se opravdala hitna procedura.
Dodatni problem predstavlja i rok važenja zakona. Odredba prema kojoj se zahtjevi mogu podnositi do kraja 2027. godine znači da bi policijski službenici koji do tada dobiju saglasnost mogli ostati u službi još godinama, praktično do 65. godine života. Time se stvara dugoročna posljedica zakona koji se formalno predstavlja kao privremen.
U parlamentarnoj proceduri već je otvorena rasprava o potrebi da se ovakva rješenja dodatno ograniče. Predloženi su amandmani kojima bi se jasno definisalo da svi akti doneseni na osnovu ovih izmjena automatski prestaju važiti nakon 31. decembra 2027. godine, kako bi se spriječilo trajno “ukorjenjivanje” izuzetaka u sistemu.
Zakazana je i sjednica nadležne parlamentarne komisije za sigurnost, na kojoj bi se trebali suočiti argumenti izvršne vlasti, sindikata i zakonodavaca. No, ostaje ključno pitanje: zašto se problem koji je godinama zanemarivan sada rješava hitno, bez šire javne rasprave i bez uključivanja onih na koje se zakon direktno odnosi?
Sigurnosni sistem ne trpi improvizaciju. Ako FUP zaista ima ozbiljan kadrovski problem, on se mora rješavati dugoročnim planiranjem, zapošljavanjem, obukom i jasnim pravilima, a ne zakonom koji koncentrira diskrecionu moć u rukama jednog čovjeka. U suprotnom, umjesto stabilnosti, Federacija BiH dobija još jedan propis koji proizvodi sumnju – i pitanje hoće li profesionalizam biti zamijenjen podobnošću.
