Dok Hrvatska i Srbija danas raspolažu sa više od hiljadu kilometara autoputeva, Bosna i Hercegovina se i dalje suočava s nizom prepreka koje usporavaju izgradnju ključne saobraćajne žile kucavice – Koridora Vc. Iako je ovaj projekt zamišljen kao strateški infrastrukturni pravac koji povezuje sjever i jug zemlje te otvara pristup evropskim transportnim mrežama, njegova realizacija pretvorila se u dugotrajan proces obilježen finansijskim problemima, političkim blokadama i ozbiljnim optužbama za nepravilnosti.
Decenijski zaostatak
Prema dostupnim podacima, u Bosni i Hercegovini je za oko 25 godina izgrađeno približno 150 kilometara autoputa, dok ukupna planirana dužina Koridora Vc iznosi oko 340 kilometara. U istom periodu, Hrvatska je izgradila više od 1300 kilometara autoputeva, a Srbija više od 1000 kilometara.
Razlika je dijelom historijska. Gradnja autoputeva u susjednim državama započela je još 1970-ih godina, u vrijeme bivše Jugoslavije, kada su već tada izgrađene ključne dionice koje su povezivale velike gradove poput Zagreba i Beograda. Nasuprot tome, Bosna i Hercegovina je tek početkom 2000-ih započela ozbiljniju izgradnju autoputa, kada je realizovana prva dionica Jošanica – Podlugovi.
Ipak, historijski faktor nije dovoljan da objasni spor tempo. Ključni problemi leže u kompleksnom političkom i administrativnom sistemu države, ali i u načinu upravljanja projektima.
Kompleksna struktura i političke blokade
Bosna i Hercegovina ima jedan od najsloženijih institucionalnih sistema u Evropi. U procesu izgradnje autoputeva učestvuju entitetske vlade, državne institucije poput Vijeća ministara i Predsjedništva, ali i međunarodni kreditori. Svaki veći infrastrukturni projekat zahtijeva višeslojnu koordinaciju i saglasnosti, što često dovodi do kašnjenja.
Primjer za to je usvajanje Prostornog plana Federacije BiH, ključnog dokumenta za realizaciju brojnih dionica Koridora Vc, koji je usvojen tek 2017. godine, iako se odnosi na period od 2008. do 2028. godine. Dugotrajni politički procesi i neslaganja unutar zakonodavne vlasti značajno su usporili realizaciju projekata.
Finansiranje bez jasne strategije
Model finansiranja autoputa u Bosni i Hercegovini u osnovi se ne razlikuje od onih u regionu – oslanja se na međunarodne kredite, prihode od putarina i grantove Evropske unije. U projekt su uključene institucije poput Evropska banka za obnovu i razvoj i Evropska investicijska banka, kao i drugi kreditori.
Međutim, problem nastaje u implementaciji. Iako su milijarde konvertibilnih maraka ugovorene za izgradnju, značajan dio sredstava ostaje neiskorišten zbog sporih procedura, neriješenih imovinsko-pravnih odnosa i administrativnih prepreka. Na ta neiskorištena sredstva plaćaju se dodatni troškovi, što dodatno opterećuje javne finansije.
Javno preduzeće Autoceste Federacije BiH, koje je zaduženo za realizaciju projekata u Federaciji, suočava se s ozbiljnim izazovima likvidnosti. U pojedinim periodima zabilježene su značajne neizmirene obaveze prema međunarodnim kreditorima, što je dovelo i do razmatranja reprogramiranja dugova.
Revizorski nalazi i rast troškova
Izvještaji Ured za reviziju institucija u Federaciji BiH ukazuju na ozbiljne nepravilnosti u upravljanju projektima. U više slučajeva zabilježeno je povećanje vrijednosti ugovora kroz naknadne izmjene, kao i produženje rokova izgradnje.
Na pojedinim dionicama zabilježeni su višemilionski skokovi cijena u odnosu na prvobitne procjene, što se dovodi u vezu s neefikasnim vođenjem postupaka javnih nabavki i slabim nadzorom nad realizacijom projekata.
Istrage i sumnje u nepravilnosti
Dodatni teret projektu predstavljaju istrage koje vode domaće i međunarodne institucije. Evropsko javno tužilaštvo pokrenulo je istragu zbog sumnji u nepravilnosti u postupcima javnih nabavki, uključujući moguće favoriziranje određenih ponuđača.
Ove istrage obuhvataju više zvaničnika povezanih s upravljanjem projektima, uključujući i rukovodstvo Autocesta FBiH. Kao posljedica takvih sumnji, pojedine međunarodne finansijske institucije privremeno su obustavile isplate kreditnih tranši za određene dionice.
Slične mjere poduzeo je i OPEC Fond za međunarodni razvoj, što je dodatno usporilo realizaciju projekata i otvorilo pitanje održivosti postojećeg modela finansiranja.
Korupcija i javne nabavke
Jedan od najčešće isticanih problema odnosi se na sistem javnih nabavki. Revizorski izvještaji ukazuju na slučajeve u kojima su tehničke specifikacije bile postavljene na način koji favorizuje određenog ponuđača, kao i na situacije u kojima je pristizala samo jedna ponuda.
Takve prakse dovode u pitanje transparentnost i konkurentnost postupaka, ali i povećavaju rizik od neefikasnog trošenja javnog novca.
Posljedice za građane i ekonomiju
Spor tempo izgradnje Koridora Vc ima direktne posljedice na ekonomiju i kvalitet života građana. Kašnjenje u realizaciji ovog projekta znači propuštene investicije, slabiju povezanost s evropskim tržištima i sporiji ekonomski razvoj.
Autoputevi nisu samo infrastrukturni projekti – oni su ključni za privlačenje investicija, razvoj turizma i jačanje konkurentnosti države. U tom kontekstu, zaostatak Bosne i Hercegovine za susjedima predstavlja ozbiljan razvojni problem.
Šta dalje?
Iako postoje brojni izazovi, stručnjaci ističu da rješenja nisu nedostižna. Ključni koraci uključuju unapređenje transparentnosti, reformu sistema javnih nabavki, jačanje institucionalne odgovornosti i bolje planiranje projekata na osnovu realnih potreba i finansijskih mogućnosti.
Bez takvih promjena, Koridor Vc bi mogao ostati simbol neiskorištenih prilika i sistemskih slabosti, umjesto da postane motor razvoja kakav je prvobitno zamišljen.
