Iako se cijene prehrambenih proizvoda u pojedinim evropskim državama nalaze ispod prosjeka Evropske unije, to ne znači nužno i lakši život za građane. Naprotiv, u takvim zemljama domaćinstva često izdvajaju znatno veći dio svojih mjesečnih prihoda upravo za hranu.
Prema podacima Eurostata, troškovi hrane u prosjeku čine oko 11,9 posto ukupne potrošnje domaćinstava u EU. Međutim, u siromašnijim članicama i državama regije taj udio je daleko veći. U Rumuniji, ali i u zemljama Zapadnog Balkana, izdvajanja za prehranu nerijetko prelaze 20 posto kućnog budžeta.
Eurostat koristi indeks nivoa cijena hrane kako bi uporedio koliko košta ista potrošačka korpa širom Evrope. Evropski prosjek označen je vrijednošću 100, dok niži indeks ukazuje na jeftiniju, a viši na skuplju hranu u odnosu na EU.
Podaci za 2024. godinu pokazuju da je Sjeverna Makedonija najpovoljnija zemlja kada je riječ o cijenama hrane – standardna korpa tamo iznosi oko 73 eura, što je čak 27 posto manje od evropskog prosjeka. Slijede Rumunija i Turska, dok se Bosna i Hercegovina nalazi među državama s relativno niskim cijenama, sa indeksom od 82,5.
Na suprotnoj strani ljestvice nalazi se Švicarska, gdje je hrana skuplja za više od 60 posto u odnosu na prosjek EU. Visoke cijene bilježe i Island te Norveška, što ove zemlje svrstava među najskuplja tržišta hrane u Evropi.
Ekonomski analitičari ističu da razlike u cijenama proizlaze iz niza faktora – od troškova proizvodnje i distribucije, preko porezne politike, do uticaja globalnih kriza. Rast cijena energije, poremećaji u lancima snabdijevanja i geopolitičke tenzije posebno su pogodili manje i otvorene ekonomije.
Ključni problem, međutim, nije samo cijena hrane, već odnos tih cijena prema prihodima. Dok u bogatim zemljama visoke plate ublažavaju udar skupih namirnica, u državama poput BiH čak i ispodprosječne cijene predstavljaju ozbiljan finansijski pritisak. Upravo zbog toga hrana ostaje jedan od najvećih izazova za kućne budžete u velikom dijelu jugoistočne Evrope.
