Na današnji dan, 21. maja 1992. godine, Sarajevo je doživjelo još jedan bolan udarac.
Granata ispaljena sa četničkih položaja iz pravca Kromolja pogodila je olimpijsku dvoranu “Zetra”, simbol ponosa, zajedništva i olimpijskog duha grada pod opsadom. U samo nekoliko trenutaka, plamen je progutao jedan od najprepoznatljivijih simbola Sarajeva, dok su građani nijemo posmatrali kako nestaje dio njihove historije, mladosti i dostojanstva.
Oko podneva, nakon snažne detonacije, gust dim nadvio se nad Koševom. Pripadnici Teritorijalne odbrane i hrabri sarajevski vatrogasci pokušavali su spasiti dvoranu od vatrene stihije, ali svaki njihov pokušaj bio je praćen novim granatama. Agresori su nemilosrdno gađali čak i one koji su pokušavali ugasiti požar. Tog dana nije gorio samo beton i čelik — gorjela je uspomena na olimpijsko Sarajevo, gorjela je nada da će kultura, sport i civilizacijske vrijednosti biti pošteđene rata.
Dvorana Zetra izgrađena je 1983. godine za potrebe XIV Zimskih olimpijskih igara održanih u Sarajevu 1984. godine. Bila je simbol modernog, otvorenog i evropskog Sarajeva — grada koji je tih godina svijetu pokazao lice mira, tolerancije i zajedništva. U njenim tribinama odzvanjao je aplauz sportistima iz cijelog svijeta, dok su ledena ploha i olimpijski simboli predstavljali ponos cijele tadašnje države.
Samo osam godina kasnije, isti taj objekat postao je meta brutalnog uništavanja. Paljenje Zetre nije bilo slučajno vojno djelovanje, već pokušaj da se uništi identitet Sarajeva i sve ono što je grad predstavljao. Uništavana su mjesta okupljanja, kulture, sporta i života — sve što je podsjećalo na normalnost i zajednički život.
Ipak, kao i mnogo puta kroz svoju historiju, Sarajevo je preživjelo. Zetra je obnovljena 1999. godine i ponovo podignuta kao simbol prkosa i pobjede života nad razaranjem. Danas nosi ime po Juan Antonio Samaranch, čovjeku koji je tokom rata pružao podršku Sarajevu i njegovim građanima.
Smještena u naselju Koševo, u blizini stadiona “Asim Ferhatović – Hase”, Zetra danas ponovo okuplja sportiste, muzičare, djecu i građane. Njeni zidovi nose tiho sjećanje na ratne dane, ali i snažnu poruku da se Sarajevo nikada nije predalo.
Na današnji dan ne prisjećamo se samo uništene dvorane. Prisjećamo se vremena kada je grad branio svoju dušu, kada su vatrogasci pod granatama spašavali ono što se spasiti moglo, kada su građani vjerovali da će pepeo jednog dana ponovo postati život.
Zetra je gorjela 21. maja 1992. godine, ali duh Sarajeva nije izgorio.
