Dok Srbija negira genocid, Zukorlić brani koaliciju sa SNS-om i prebacuje krivicu na Bošnjake – sve zarad fotelje u Beogradu
Usame Zukorlić, lider Stranke pravde i pomirenja (SPP) i ministar bez portfelja u Vladi Srbije, ponovo se oglasio u maniru političara koji pokušava da balansira između lojalnosti prema Beogradu i glumljenja zaštitnika bošnjačkih interesa – iako je sve očiglednije da se radi o običnom oportunizmu.
Povod za njegovo obraćanje bili su incidenti na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru, koji su izazvali ogorčenje među građanima Sandžaka. Umjesto da jasno i nedvosmisleno stane uz svoj narod, Zukorlić je izabrao put mlakih izjava, praznih fraza i salonskog pacifizma. Umjesto da osudi šovinističke napade, relativizira ih kroz “pozive na dijalog”, dok istovremeno brani vlast u Beogradu od koje zavisi njegova politička karijera.
Iako se formalno distancira od psovanja i vrijeđanja, Zukorlić ne propušta priliku da odmah zaokruži priču u korist vlasti, ističući da “nije korektno preko medija kritikovati funkcionere SNS-a”. Dakle, dok se u Srbiji javno negira genocid, dok se pjevaju pjesme o silovanju Bošnjakinja pred očima državnog vrha, Zukorlić apeluje na “korektnost” prema partnerima iz Srpske napredne stranke.
Umjesto da zaštiti dostojanstvo i pravo Bošnjaka, Zukorlić otvoreno priznaje da mu je važnija “stabilnost koalicije”, te ucjenjuje javnost tvrdnjama da bi izlazak iz vlasti značio ukidanje investicija, zabrane zapošljavanja žena s hidžabom i slom sistema u Sandžaku. Ovakve izjave neodoljivo podsjećaju na retoriku političkih talaca, a ne istinskih predstavnika naroda.
Zukorlić ide i korak dalje, te se pokušava ograditi od Rasima Ljajića nazivajući ga “najbližim partnerom Beograda”, zaboravljajući da upravo on, Usame Zukorlić, sjedi u Vučićevoj vladi, uživa benefite te saradnje, a Bošnjaci Sandžaka od toga imaju sve manje – i dostojanstva, i prava, i sigurnosti.
A kada već ne zna kako da opravda vlastito političko preživljavanje, Zukorlić se okreće jeftinom populizmu – napada lokalnu vlast, optužuje Sandžačku demokratsku partiju za mafijaško djelovanje, ali bez konkretnih poteza, bez prijava, bez rješenja. Samo parole, zamagljivanje odgovornosti i klasičan politički igrokaz.
Zukorlićev poziv na “paket reformi” i “bratske odnose” s Beogradom sve je samo ne iskren. Jer dok šutite na negiranje genocida, dok vam je važnije kako će SNS reagovati nego kako se Bošnjaci osjećaju, vi ne nudite mir – vi nudite kapitulaciju.
Građani Sandžaka, posebno Novi Pazar, danas ne trebaju mir koji dolazi iz straha od gubitka projekata, već jasno i ponosno političko vodstvo koje neće robovati ni Beogradu, ni koalicijama, ni funkcijama bez portfelja. Nažalost, Usame Zukorlić sve je dalje od tog ideala.
