Svako ko je imao priliku da posjeti italijansku prijestolnicu ne propušta obilazak i najčuvenije fontane u Rimu, za koju je vezan i jedan običaj.
U fontani izgrađenoj tokom 18. stoljeća svake godine se nađe čak više od oko milion eura u kovanicama.
Nekako se logično nameće pitanje šta se dešava sa tolikim novcem? Vjerovali ili ne, koristi se za vrlo pozitivan cilj.
Nesumnjivo, jedna od najpoznatijih znamenitosti italijanske prijestonice je i raskošna fontana, koja je izgrađena u periodu između 1732. i 1762. godine.
Nikola Salvi, koji ju je dizajnirao, u svom projektu je predstavio kroćenje vode. Bog mora, koji u rimskoj mitologiji nosi ime Okean, prikazan je na kočijama, koje vuku morski konji.
Od 1954. godine, kada je premijerno prikazan film "Tri novčića u fontani", datira neobični običaj. Vjeruje se da svako ko leđima okrenut prema fontani Di Trevi bude u nju bacio novčić, sigurno mora barem još jednom da dođe u Rim. Važno je da novčić bace desnom rukom i to preko lijevog ramena, kako bi se ta želja ispunila, navodi Euronews.
Prosječno u toku jednog dana u fontanu Di Trevi turisti bace oko 3.000 eura. Prostom računicom dolazi se do više od milion eura koji završe u ovoj fontani na godišnjem nivou.
Nekoliko puta u toku godine nadležne gradske službe sakupljaju novčiće, koje poslije toga skladište. Za sve vreme ovog postupka prisutna je i policija.
Zvanično je 2001. godine gradonačelnik Rima donio odluku da se svi prikupljeni novčići iz fontane Di Trevi kroiste za lokalnu dobrotvornu organizaciju, što u velikoj mjeri utječe i na sprečavanje do tada čestih pokušaja krađe novčića iz čuvene fontane.
Počev od tada, prikupljeni novac biva doniran crkvenoj dobrotvornoj organizaciji "Caritas". Zahvaljujući tolikom novcu, pomenuta organizacija dopunjuje čak oko 15 posto godišnjeg budžeta.
Dalje se prikupljeni novac koristi za pomoć siromašnim stanovnicima prijestolnice, odnosno svima onima kojima je pomoć potrebna. Od tog novca se finansira rad narodnih kuhinja, skloništa za beskućnike i drugi projekti tog tipa.
Uz to, od toga se finansira i održavanje kompleksa, smještenog na periferiji Rima, u kojem se osim staračkog doma nalaze i zubar i kantina, namenjeni siromašnim stanovnicima italijanske prijestolnice.
