Tokom Sedmogodišnjeg rata između Francuske i Engleske, 1756. godine u blizini američke obale, engleski ratni brod napada i potapa francuski jedrenjak koji je prevozio francusko plemstvo.
Jedino dvoje preživjelih bili su jedan dječak i sredovječni gospodin koji ga je spasio od valova. Preživjele pronalaze Pawnee Indijanci i primaju ih u svoje pleme. Čovjek postaje dječakovim starateljem, a dječak dobija ime Mark, prema slovu M izvezenom na njegovoj košulji.
Mark djetinjstvo provodi u plemenu Pawneeja uz svog poočima koji ga uči čitanju i pisanju, ali i mačevanju i korištenju pištolja i puške. Sretno i bezbrižno odrastanje prekida rat, najprije njegove sjene a onda se na Marka sručila svo ratno zvjerstvo. Poočimova tragična smrt mijenja Markov život iz temelja i on ga posvećuje borbi protiv Engleza i za nezavisnost Amerike. Pridružuje se grupici patriota koji ga ubrzo biraju za vođu, a sebe nazivaju Vukovima sa Ontarija (prema Markovom indijanskom imenu Mark Vuk).
Komandant Mark je klasični heroj u najširem mogućem smislu: karizmatičan je i nepobjediv, bilo u borbi oružjem ili prsa u prsa, dopadljive vanjštine i fizičkog izgleda, neumoran borac ali i genijalan strateg koji uvijek smisli plan kako pobijediti neprijatelja bez obzira na situaciju u kojoj se nalazi.
Autori su mu također dodali i neke ljudske vrline poput ideala o jednakosti, pravdi i slobodi, vedrinu i druželjubivost, galantne manire u ophođenju prema ljepšem spolu. Sve u svemu, ispao je sušta suprotnost grubom i priprostom Bleku. Međutim, kao i Blek, i on ima sa sobom komični dvojac koji ga vjerno prati. Ipak, za razliku od Bleka i pogotovo Mikija gdje Rody i Ocultis, odnosno Smuk i Salasso, konstantno upadaju u nevolje i time više odmažu nego pomažu glavnom junaku (svi su likovi istog autorskog trija), Mister Bluff i Žalosna Sova su bitan faktor u Markovim avanturama i često imaju presudnu ulogu u raspletima.
Ko su Vukovi sa Ontarija?
Vukovi sa Ontatrija su grupa hrabrih i (u stripu) besprijekornih ljudi, američkih patriota koji su rekli stop engleskoj tiraniji i ugnjetavanju te ustali u odbranu slobode i stvaranju države. Oni su odvažni i hrabri, spremni i po cijenu života suprotstaviti se mrskom okupatoru.
Nasuprot njima su Englezi (ili Crveni mundiri). Oni su i fizionomijom i karakterno prikazani kao čista suprotnost Vukovima. Lijeni i naivni, ružni i zli te glupi i kukavice, predodređeni da izgube svaku bitku a konačno i rat, i pri tome budu ismijavani i ponižavani u svojoj nesposobnosti.
Okupljanje Vukova počinje Markovim upoznavanjem Bluffa, kada je krenuo po očev leš, kako bi ga skinuo sa vješala na koja su ga Englezi objesili. Mister Bluff je ćelavi bradonja koji ne priča suviše o svojoj prošlosti, a mi možemo tek naslutiti da baš nije činio sve u skladu sa zakonom. Tome svjedoči i njegovo prijateljstvo sa bivšim gusarom El Ganchom, također jednim od stalne postave sporednih likova koji se pojavljuju u stripu. Bluff je velikodušan altruista, spreman dati život za svoje ideale te također sposoban borac, simpatičan ženskaroš koji poznaje gotovo svaku konobaricu na području Velikih jezera.
Bluffov nerazdvojni pratilac je pas Flok kojeg je spasio od smrti u rukama Engleza, na veliku žalost Žalosne sove, koji sa Flokom vodi vječiti rat. Flok se prvi put pojavljuje u osmoj epizodi, kao spoj sretnih okolnosti. Autori su htjeli iskoristiti psa da pojačaju utisak okrutnosti Engleza i empatije pobunjenika koji su ga spasili od mučenja, pridobivši tako njegovu vjernost. Nastavili su još koji broj s Flokom i to je očito obradovalo čitaoce, budući da su im poslali čitavu gomilu pisama tražeći da ga i dalje "koriste". Tako je Flok ostao kao stani lik u stripu, ali se zbog toga morala i promijeniti uloga Žalosne sove koji postaje njegov ljuti protivnik. Tako je počela vječita borba koja prestaje samo nakratko, ukoliko prijeti opasnost od Engleza, a čim opasnost prođe - sve nastavlja po starom.
Žalosna sova je veliki poglavica svih Huron indijanaca, ali istovremeno i jedan od najopasnijih Vukova sa Ontarija. Isprva je bio neprijateljski nastrojen, ali nakon što su što su Englezi napravili masakr u njegovom plemenu, pridružio se Vukovima. Dobio je ime po tome što je u noći kada je rođen sova hukala cijelu noć. Može se reći da mu ime savršeno pristaje, budući da je nepopravljivi pesimist koji stalno kuka i predviđa najkatastrofalnije moguće događaje (koji postaju još katastrofalniji ukoliko su u radnju upletene i žene) i koji se (gotovo) uvijek pokažu pogrešnim. Međutim, isto tako je i pun mudrosti koje je nekad davno izrekao njegovo slavni čukundeda vrač, kojeg stalno citira. Za razliku od Bluffa, Žalosna sova je mizoginist i izbjegava žene koliko god je moguće jer "one donose samo nesreću", odnosno, kako bi rekao njegov čukundeda vrač, - "pobjeći pred neprijateljem je kukavičluk, a pred ženom je mudrost". U jedinom trenutku kad je Žalosnu sovu privukao ljepši spol, u obliku crnkinje Bedelije, on je naravno poslušao savjet svog mudrog čukundede. Žalosnoj sovi je na početku bila namijenjena uloga jednog od glavnih pomagača Vukovima sa Ontarija preko svojih indijanskih plemena, ali je kasnije, sa pojavom Floka, ta opcija postala prilično sporedna.
Također, neizostavan je i lik Markove zaručnice Betty. Sve do sredine '60-ih, žene u stripovima su bile gotovo isključivo protagonisti iz drugog plana. Kako navode sami autori, Bettyna uloga je bila baš da se da više mjesta ženskim likovima i da se time dobije dodatni izvor scenarističkih rješenja. Betty je, na prvi pogled, prava domaćica koja se brine za kuću i kuhinju, međutim često se i ona nađe upletena u neke od Markovih avantura. Strašno je ljubomorna i neustrašivi Mark se nađe u velikim problemima kad mora objasniti Bety prisustvo ove ili one djevojke koja se mota oko njega, a još češće pobjegne glavom bez obzira.
Kako je sve počelo
Sredinom '60-ih godina prošlog stoljeća u Italiji se desila velika revolucija u izdavanju stripova. Veoma popularni format striscie našao se na svom zalasku, dok su džepna izdanja noir stripova poput Diabolika bila sve popularnija.
Izdavačka kuća Araldo, preteča današnjeg Sergio Bonelli Editorea, pokušala je naći nova rješenja za opstanak na tržištu pokretanjem eksperimentalne serije Collana Araldo. U prvih pet brojeva pojavila su se dva nova lika - Il ribelle Guida Nolitte i Red Buck Cesarea Melloncelija. Crtež svih pet epizoda potpisao je Sergio Tarquino, a o nastavku serijala ne postoje tačne informacije (ovi brojevi bili su objavljeni i u bivšoj Jugoslaviji u okviru Zlatne serije). Vjerovatno je u planu bio i šesti broj, ali umjesto njega, u septembru 1966., izlazi burno najavljivani prvi broj Komandanta Marka, kao prvi broj nove edicije Collana Araldo Seconda Serie.
Prvi broj osvojio je velike simpatije publike i doživio instantni uspjeh na tržištu, ali njegovi počeci sežu bar godinu dana prije toga. EsseGesse, pijemontski autorski trio, koji je godinama radio za izdavačku kuću Dardo već je imao ogroman uspjeh sa junacima poput Kinowe, Kapetana Mikija i Velikog Bleka, a njihov identitet dugo je bio misterij za fanove. Postojale su brojne hipoteze, ali se nakon nekog vremena ispostavilo da se iza pseudonima kriju imena trojice torinskih autora - Giovanni Sinchetta, Daria Guzzona i Pietra Sartorisa.
Nakon smrti osnivača Darda, Gina Casarottija, trio ulazi u probleme sa novim vlasnicima i urednicima te napuštaju izdavača. Osnivaju vlastitu izdavačku kuću Sisag za koju stvaraju i novog junaka - Alana Misteroa (Tajanstvenog Alana). Nakon toga, dolaze na ideju Komandanta Marka, neku vrstu "kolege" Velikog Bleka (najvećeg uspjeha EsseGesse, koji je sredinom '50-tih žario i palio Italijom, a pojavio se, zajedno sa Markom, u epizodama “Tajanstveni saveznik” i “Konačna pobjeda”).
"Mark nema tačan datum rođenja kao mnogi ostali junaci, on je nastajao malo pomalo dok smo radili na Bleku. Tokom rada smo mnogo diskutirali i razmišljali '...da smo Bleka napravili na ovaj način...možda bi ispao bolje...'. Ukratko, nakon nekog vremena se pojavio 'drugi Blek', totalno drukčiji od originalnog i mada tada još nije imao ime, ideja nam se svidjela te smo je stavili u ladicu za neke buduće projekte. To je bilo '60.-'61. i tek nakon rastanka sa Dardom smo odlučili izvući projekt iz ladice... Malo smo ga doradili i odabrali izdavača koji je dao najbolju ponudu...", rekao je Guzzon o Markovim počecima.
Zanimljivo je da je najbolja ponuda došla iz Francuske, iz izdavačke kuće Edition Aventures et Voyages, pa je Mark tako debitirao na francuskom tržištu te je zbog toga dosta njegovih osobina nastalo prilagođavanjem lika francuskoj publici. Tek nakon što je izašlo par brojeva u Francuskoj kontaktirao ih je Sergio Bonelli i Mark se pojavio i u Italiji.
Avanture Komandanta Marka su nepretenciozna literatura za razonodu čitalaca, što priznaju i sami autori koji nisu imali nekih viših ciljeva. Ograničeni na fiksnu formu od 64 stranice (pošto nisu mogli obećati strašni ritam od 96 stranica mjesečno, pa su u dodatku bili objavljivani razni stripovi poput Bleka, Rocky Joea, Tajanstvenog Alana i Trapera Kerryja) autori su do savršenstva usavršili svoju narativnu formulu pojednostavljajući je što je više moguće (gotovo da je moguće svesti većinu epizoda na jednostavnu formulu: engleski neprijatelj - špijun iz sjene - izdaja - bitka - pobjedonosni kraj). Zbog toga među ljubiteljima stripa kruži izreka: "Kad pročitaš jednog Marka, pročitao si ih sve". Markove avanture su gotovo isključivo linearne i likovi su isključivio crno-bijeli, gdje su negativci jasno uočljivi ponašanjem ili izgledom, a pozitivci su vitezovi bez mane koji uvijek na kraju pobijede.
Važno je napomenuti jednu stvar vezanu za narativnu formulu koju EsseGesse koriste. Naime, za razliku od ostalih stripova o herojima, u Komandantu Marku je glavni junak prilično naivan. Prema već spomenutim kanonima, Mark se često kreće među negativcima poput špijuna ili izdajica, vukovima u janjećoj koži koji se predstavljaju kao prijatelji namjeravajući ustvari predati patriote Englezima, likovima koje čitaoci odmah prepoznaju kao negativce i one od kojih prijeti opasnost, dok on sam to nikako ne uviđa - sve do momenta kad postaje prekasno i kad se mora izvući iz neprilike. Naravno, to se ponavlja dovoljno često da postaje jasno da se ne radi o slučajnosti nego o pažljivo i precizno odabranoj narativnoj tehnici, koja, iako naizgled djeluje prilično glupo, daje odlične rezultate.
Naime, publika na koju su ciljali EsseGesse je publika od osam do 15 godina, dakle publika koja je i sama "naivna" i kojoj je godilo osjećati se sposobnijim od svojih junaka, naslućivajući prije njih opasnost koja ih čeka, a u isto vrijeme raste napetost dok se očekuje kako će se heroj spasiti od opasnosti koja prijeti iz sjene. Mark je heroj, hrabar, jak, odan, a čitaoci su se mogli još bolje identificirati s njim upravo zbog tog spuštanja junaka na njihovu razinu.
Druga važna napomena je odsutnost "glavnog" neprijatelja poput npr. Hellingena ili Mefista. Ipak, tokom avantura, pojavilo se nekoliko zanimljivih likova koji su zaokupili maštu čitalaca i koji su mogli biti ponovo iskorišteni.
Jedan od rijetkih junaka čiji smo kraj uspjeli čitati u Jugoslaviji, a spominjao ga je i Vučić
Komandant Mark svoj kraj doživljava u julu 1989. godine, kada iznenadno umire Sartoris i kada Guzzon zajedno sa redakcijom u Bonelliju odlučuje da se serijal završi. Tako u januaru 1990. izlazi posljednji, 281. broj nazvan Konačna pobjeda u kojem patrioti bitkom kod Yorktowna konačno pobjeđuju Engleze i proglašavaju nezavisnost, a Mark i Betty se vjenčaju (na vjenčanje su došli i Veliki Blek i George Washington), čime je saga završena. Nakon toga je izašlo još 10 specijalnih brojeva rađenih od strane Guzzona i drugih autora.
Komandant Mark je na našim prostorima doživio zavidan uspjeh i objavljen je veliki broj epizoda, od čega Dnevnik u Zlatnoj seriji nije objavio tek nekolicinu (ne računajući specijale). Također, objavljen je i album sa samoljepljivim sličicama koji danas dostiže vrtoglave cifre kod kolekcionara. Nakon raspada Jugoslavije nekoliko je hrvatskih i srbijanskih izdavača pokušalo reizdati serijal u različitim verzijama i formatima. No, činjenica je da je Komandant Mark ostavio bitan pečat na generacije rođene '70-ih i '80-ih godina prošlog stoljeća. Primjera radi, citati Žalosne sove popularni su gotovo kao i citati iz Alana Forda.
Pored bivše Jugoslavije, Komandant Mark je uživao ogromnu popularnost u Turskoj, gdje je 1971. godine čak snimljen i film. Snimljen je pod naslovom "Capitan Swing", a režirao ga je Tunc Basaran. Ulogu vođe ontarijskih Vukova odigrala je tadašnja je zvijezda turskog filma - Salih Guney.
Zanimljiva je i anegdota kako je strip pretprošle godine dobio na aktuelnosti, nakon što ga je spomenuo srbijanski predsjednik Alekasndar Vučić.
Naime, Vučić je tokom obilaska radova na infrastrukturnim projektima u Moravičkom okrugu, vrlo nevješto pokušao održati lekciju o ljudskim i građanskim pravima novinaru televizije N1:
“Građanska neposlušnost? Gde vam to piše? Gde to piše? U stripovima Komandanta Marka?” rekao je Vučić.
Iako Komandant Mark nije nikakvo remek-djelo stripa niti teška literatura, vrijedi ga povremeno ubaciti u lektiru i pročitati poneku epizodu, ako ništa kako bi nam površne, ali simpatične priče odmorile um od svakodnevnice. Na kraju krajeva, Mark nikada nije ni evoluirao dalje od čiste zabave i opuštanja. Niti je ikada bilo potrebe za tim. 281 uspješna epizoda pokazuje da to nikada nije ni bio cilj čuvenog autorskog trija iz Torina.
Junaci koje smo voljeli: Bosman
Junaci koje smo voljeli: Timothy Tatcher
Junaci koje smo voljeli: Corto Maltese
