Dvije uzastopne informacije Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu otvorile su ozbiljna pitanja o vođenju istrage teške tramvajske nesreće od 12. februara.
Prvog dana saopćeno je da su, među brojnim dokazima, izuzeti i snimci videonadzora iz vozačke kabine tramvaja kojim je upravljao Adnan Kasapović, zaposlenik GRAS-a. U istom obraćanju navedeno je da je saslušano 30 svjedoka te da je prikupljeno deset snimaka s okolnih objekata, uključujući i one sa zgrada BH Telecoma, Zemaljskog muzeja i Srednje tehničke škole.
Međutim, već narednog dana uslijedilo je novo saopćenje – forenzičkom analizom hard diska iz kabine vozača utvrđeno je da snimljenog materijala nema od 29. novembra 2025. godine. Drugim riječima, sistem videonadzora u tom tramvaju nije bio u funkciji više od dva i po mjeseca prije nesreće.
Dvije verzije iste priče
Ovakav slijed događaja otvara dilemu: da li je u prvom obraćanju javnosti nespretno formulirana informacija o „izuzetom snimku“, ili je riječ o ozbiljnijem propustu u komunikaciji, pa možda i u samoj istrazi?
Tužilaštvo sada navodi da utvrđuje razloge zbog kojih videonadzor nije funkcionirao, ali ostaje nejasno zašto je prvobitno saopćeno da je snimak iz kabine izuzet, bez pojašnjenja da li je on uopće postojao.
Tragedija bez ključnog dokaza: Vozač se uzdao u snimak koji ne postoji – ko je znao da kamere u tramvaju mjesecima nisu radile?
Snimak kao ključni dokaz
Nedugo nakon nesreće, i sam vozač Adnan Kasapović, kao i njegov advokat Elmin Plećan, isticali su da očekuju kako će upravo videozapis iz kabine dati odgovore o okolnostima pod kojima je došlo do tragedije. Sličan stav iznio je i kantonalni ministar saobraćaja Adnan Šteta.
Kasapović je trenutno jedini osumnjičeni u ovom predmetu, a prošle sedmice je pušten iz pritvora. U nedostatku snimka iz kabine, teret utvrđivanja činjenica dodatno je otežan, a fokus se sada prebacuje na snimke s okolnih objekata i druge prikupljene dokaze.
Zašto samo taj tramvaj?
Prema dostupnim informacijama, videonadzor u drugim tramvajima je u funkciji. Ako je to tačno, postavlja se pitanje zašto sistem nije radio upravo u vozilu koje je učestvovalo u nesreći.
Dodatnu zabrinutost izaziva i vremenski okvir – izuzimanje snimaka s drugih lokacija uslijedilo je nekoliko dana nakon nesreće. U takvim situacijama uvijek postoji rizik od gubitka podataka ili eventualnih manipulacija, što dodatno pojačava interes javnosti za transparentno i precizno informiranje.
S obzirom na to da je riječ o tragediji u javnom prijevozu, svaka nedosljednost u komunikaciji nadležnih institucija neminovno produbljuje nepovjerenje. Zato se od Tužilaštva očekuje jasno objašnjenje: je li riječ o tehničkoj grešci u formulaciji saopćenja ili o ozbiljnijem problemu u lancu odgovornosti.
