Posjeta predsjednika SNSD-a Milorada Dodika Moskvi i njegov sastanak sa zamjenikom ruskog ministra vanjskih poslova Aleksandrom Gruškom ponovo je u fokus stavila pitanje uloge Ureda visokog predstavnika (OHR) u Bosni i Hercegovini, ali i širi kontekst odnosa velikih sila prema BiH.
U razgovoru koji, prema Dodikovim riječima, nije bio ograničen samo na bilateralne teme, OHR se izdvojio kao jedno od ključnih političkih pitanja.
Dodik je nakon sastanka iznio jasan stav da je za Republiku Srpsku neprihvatljivo bilo kakvo izmještanje Ureda OHR-a, naglašavajući da bi takav potez, prema njegovom tumačenju, dodatno produžio njegovu ulogu i utjecaj.
- “Ako oni to izmjeste negdje kao što zagovaraju, neki, ovaj će ostati tu još sto godina, a to znači da naša sloboda nikada neće biti dosegnuta, jer će uvijek imati protiv sebe takve birokrate bilo kojeg tipa” - rekao je Dodik.
Ova izjava uklapa se u dugogodišnji politički narativ rukovodstva RS-a o potrebi redefiniranja ili potpunog ukidanja bonskih ovlasti i uloge visokog predstavnika. Dodik i ovoga puta insistira da svako rješenje mora proći kroz Vijeće sigurnosti UN-a, uz uključenost svih relevantnih globalnih aktera.
U tom kontekstu, posebno je naglasio spremnost Republike Srpske da prihvati rješenja koja bi bila rezultat šire međunarodne saglasnosti.
- “On je istakao da će RS prihvatiti svaki dogovor koji će imati sve u okviru Vijeća sigurnosti, te da to uključuje i ruski pristup i Kineze, ali i Amerikance koji su sada, kako kaže, pokazali jedan novi interes u pogledu iznalaženja kvalitetnog rješenja.”
Ovakva formulacija jasno pokazuje pokušaj pozicioniranja RS-a unutar šire geopolitičke dinamike, gdje se odluke o BiH ne posmatraju samo kroz evropski okvir, nego i kroz odnos Washingtona, Moskve i Pekinga.
Dodik je dodatno iznio ideju o ograničenom mandatu budućeg visokog predstavnika, što bi, prema njegovoj interpretaciji, značilo i postepeno gašenje te institucije.
- “Svakako o tome trebaju da daju zajedno sa Rusima i drugima glavnu riječ tom. Zamolili smo naše prijatelje ovdje da to bude neka vrsta dolaska novog čovjeka, sa ograničenim vremenskim trajanjem, godinu dana, najviše dvije, ali kada te dvije godine isteknu, onda je istekla i funkcija visokog predstavnika” - istako je Dodik i dodao da raduje stav Amerike po kojem će svi zainteresovani biti konsultovani.
Ovaj prijedlog, iako bez formalnog institucionalnog uporišta u trenutnom okviru BiH, pokazuje nastavak političkog pritiska na redefiniranje OHR-a i njegovog mandata, uz pokušaj da se u proces uključe sve stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a.
U nastavku razgovora, Dodik je posebno naglasio ulogu Rusije u razumijevanju političkih prilika u BiH, iako ta država nije članica Vijeća za implementaciju mira (PIC). Također je otvorio pitanje potencijalnog povratka Ruske Federacije u taj format, što bi, prema njegovoj ocjeni, promijenilo dinamiku odlučivanja.
- “Dodik je dodao da je ruska strana veoma upućena u detalje iako nije članica Vijeća za implementaciju mira, te da je na sastanku rekao da bi bilo interesantno vidjeti kako bi reagovala EU, ukoliko bi se Ruska Federacija vratila u Vijeće za implementaciju mira.”
On je u nastavku izrazio skepsu prema reakciji Evropske unije u slučaju takvog scenarija, uz tvrdnju da bi to izazvalo institucionalni otpor evropskih aktera.
- “Vjerujem da će ovi Evropljani odmah podizati nosove i da će oni u tom pogledu praviti određene smetnje. Ali u svakom slučaju, da visoki predstavnik, koji bude imenovan ili to bazično, mora da počisti sav ovaj nered koji je napravio Chrisrian Schmidt. Mora da poništi njegove odluke i da revidira mnoge odluke visokih predstavnika koji su bili protiv Ustava, jer ćemo samo na taj način mi razumijeti istinsko zalaganje koje se deklarativno već čujemo od strane Amerikanaca i drugih velikih sila u pogledu da je možda spas za BiH da se vratimo na izvorni Dejtonski sporazum” - rekao je Dodik.
Analitički posmatrano, ovaj istup iz Moskve predstavlja nastavak višeslojne političke strategije u kojoj se pitanje OHR-a koristi kao centralna tačka za šire pregovore o ustavnom uređenju BiH. Istovremeno, insistiranje na “izvornom Dejtonu” i uključivanju svih velikih sila ukazuje na pokušaj internacionalizacije unutrašnjih političkih sporova u BiH.
U trenutku kada se odnosi između Zapada i Rusije i dalje nalaze u fazi dubokih tenzija, svaka izjava koja uključuje ideju prekompozicije međunarodnih institucija u BiH dobija dodatnu težinu. Upravo zato Dodikove poruke iz Moskve nisu samo unutrašnjopolitički signal, nego i poruka adresirana na širu diplomatsku scenu.
