Najava okvirnog sporazuma o završetku sukoba u Iranu i postepenom ponovnom otvaranju Hormuški moreuz donijela je kratkoročno olakšanje na svjetskim energetskim tržištima, ali analitičari upozoravaju da je stvarna normalizacija daleko od izvjesne i da bi povratak stabilnih tokova nafte mogao trajati sedmicama, pa čak i mjesecima.
Cijene nafte su u ponedjeljak zabilježile pad, reflektujući optimizam da bi se jedna od najvažnijih svjetskih pomorskih ruta mogla ponovo otvoriti. Ipak, tržište ostaje oprezno jer ključni operativni i sigurnosni problemi nisu riješeni – od minske opasnosti do neizvjesnosti u pogledu kontrole prolaza.
Prije eskalacije sukoba, kroz Hormuški moreuz je prolazilo oko petine globalne trgovine sirovom naftom. Danas, prema procjenama pomorskih analitičara, stotine brodova i dalje čekaju u širem području Perzijskog zaljeva, ne mogući da sigurno napuste zonu ili promijene rute bez dodatnih rizika i troškova.
Stručnjaci iz pomorske industrije upozoravaju da se sektor ne vraća u normalu brzo, čak i ako dođe do formalnog prekida sukoba. Osiguravatelji, brodarske kompanije i kapetani ostaju oprezni, procjenjujući da sigurnosni uslovi još nisu dovoljno stabilni za puni povratak standardnim rutama.
Prema riječima analitičara Richarda Meadea iz Lloyd’s List-a, operativni oporavak zavisi od niza preduslova, uključujući uklanjanje mina i ponovno uspostavljanje međunarodno priznatih tranzitnih koridora, bez kojih se ne može govoriti o sigurnoj plovidbi.
Podaci kompanije Kpler pokazuju da se oko 500 komercijalnih plovila i dalje nalazi u širem području Zaljeva, pri čemu kapacitet prolaza kroz moreuz ostaje ograničen i ne omogućava brzu deblokadu saobraćaja. Stručnjaci procjenjuju da bi samo uklanjanje mina moglo potrajati i do šest mjeseci, dok bi potpuni oporavak logističkih lanaca zahtijevao dodatno vrijeme.
Dodatnu komplikaciju predstavlja i potencijalna odluka Irana da uvede naknade za prolaz kroz moreuz. Takav potez bi otvorio ne samo političke, već i pravne i finansijske posljedice, jer bi brodarske kompanije i banke mogle doći u sukob sa sankcijskim režimima Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije.
Ni proizvođači nafte ne mogu trenutno vratiti proizvodnju na prijeratni nivo. Dok bi Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati mogli relativno brzo stabilizovati izvoz zahvaljujući alternativnim rutama, Irak ostaje znatno ranjiviji zbog veće zavisnosti od pomorskog pravca kroz Zaljev.
“Raspoloženje na tržištu se popravilo, ali to ne znači da je ponuda stabilna”, poručuju analitičari energetskog sektora, naglašavajući razliku između psihološkog efekta primirja i stvarnog oporavka fizičkih isporuka.
Ekonomisti upozoravaju da bi se energetski tokovi mogli vratiti na oko 80 posto prijeratnog nivoa tek do jeseni, dok bi globalna inflatorna kretanja mogla ostati povišena i nakon formalnog otvaranja prolaza, što dodatno naglašava koliko je krhka ravnoteža između geopolitike i energetskih tržišta.
