Sarajevo danas diše teško. Ne zbog zime, ne zbog smoga, nego zbog tuge, bijesa i straha koji su se uvukli među njegove najmlađe stanovnike.
Četvrti dan zaredom učenici i studenti izlaze na ulice, ne zato što žele, nego zato što osjećaju da moraju. Oni stoje tamo gdje je prije samo nekoliko dana ugašen jedan mladi život, tamo gdje je budućnost brutalno prekinuta.
Ispred Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine danas ne stoje turisti ni posjetioci. Tu stoje djeca ovog grada. Tu stoje učenici i studenti koji školske klupe mijenjaju asfaltom, jer osjećaju da ih niko ne štiti osim njih samih.
Na tom istom mjestu, na toj istoj pruzi, život gubi 23-godišnji Erdoan Morankić. Mladić koji ima planove, snove i porodicu, danas postaje simbol tragedije koja potresa cijeli grad. U istoj nesreći teško je povrijeđena i 17-godišnja Ella Jovanović, djevojka koja se sada bori sa posljedicama koje niko ne zaslužuje.
“Danas on, sutra mi” – poruka koja ledi krv u žilama
Učenici stoje mirno, ali njihovi transparenti govore glasno:
“Nismo izašli s časa, već po budućnost.”
“Jedna ulica, jedan život.”
“Danas on, sutra mi.”
To nisu obične riječi. To je istina koja boli.
Jer oni znaju da ovo nije izolovan slučaj. Oni znaju da ovo može biti bilo ko. Njihov prijatelj. Njihov brat. Njihova sestra. Oni sami.
Saobraćaj stoji. Policija posmatra. Grad sluša.
Ali ono što je najvažnije – grad više ne šuti.
Sistem koji gubi povjerenje onih koje bi trebao štititi
Bijes dodatno raste nakon što Kantonalni sud u Sarajevu odbija zahtjev Tužilaštvo Kantona Sarajevo za određivanje pritvora vozaču tramvaja Adnan Kasapović, koji je trenutno jedini osumnjičeni.
Za građane, ovo nije samo pravna odluka. Ovo je trenutak kada povjerenje puca.
Jer ljudi ne traže osvetu. Oni traže odgovornost. Traže istinu. Traže sigurnost.
Pad vlade, ali ne i bol
Tragedija ne ruši samo tramvaj s pruge. Ona ruši i političke strukture.
Premijer Nihad Uk podnosi ostavku. Vlada pada. Funkcije nestaju.
Ali bol ostaje.
Bol ostaje u porodici Erdoana Morankića.
Bol ostaje u očima Elle Jovanović.
Bol ostaje u srcima mladih ljudi koji danas stoje na ulici i shvataju koliko je život krhak.
Grad koji se budi
Sarajevo danas ne traži samo pravdu za jednog mladića. Sarajevo traži sigurnost za sve.
Ovi učenici i studenti ne protestuju samo zbog prošlosti. Oni protestuju zbog budućnosti.
Njihova poruka je jasna.
Ne žele više živjeti u strahu.
Ne žele više čekati novu tragediju.
Ne žele više šutjeti.
Jer jučer su stajali zbog Erdoana.
Danas stoje radi sebe.
I neće se pomjeriti dok sistem ne počne da stoji uz njih.
