Negiranje genocida, vrijeđanje žrtava, te prijetnje novim zločinima dio su orkestrirane kampanje koja se širi BiH i regionom.
Na društvenim mrežama ova kampanja izaziva lavinu govora mržnje, koji traje danima. Užasavajuće poruke i naljepnice s likom ratnog zločinca Ratka Mladića osvanule su jučer na saobraćajnim znakovima kod Sokoca, zlokobna pjesma čula se sa Zvorničkog jezera na dan dženaze u Potočarima, uvredama i prijetnjama izloženi su svi koji se solidariziraju s porodicama žrtava.
- Negiranje genocida je jedno od temeljnih obilježja politike SNSD-a i oni silne pare troše i resurse mobiliziraju na to. Njihovi zvaničnici prednjače u negiranju, iako je to krivično djelo. Ili ljudi znaju da su nekažnjivi, zato što imaju nekog ili kontrolišu tužilaštvo, ili se ljudi koji bi ih trebali krivično goniti s njima slažu. Šta god da je u pitanju, ovo je rezultat operacije koordinirane s jednog mjesta, s jednim ciljem – da se ukaljaju, po blatu provuku Srebrenica i Bošnjaci - navodi za “Avaz” direktor Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari, Emir Suljagić.
Objašnjava da je jedini način da se opravda Srebrenica da Bošnjake proglasite manje ljudima, „untermenschen“, aludirajući na ideologiju i narativ nacista u Njemačkoj.
Baza podataka
Izvještaj o negiranju genocida u MC će biti prezentiran do kraja mjeseca. Suljagić ocjenjuje da je negiranje genocida dio šire kampanje režima u RS-u.
- Da uzme komad ove zemlje i iznese ga iz Bosne. Traže svaku moguću vezu sa srodnim pojedincima, institucijama, strankama i organizacijama u svijetu. Sad imate vrlo glasan politički pravac u Evropi, koji postavlja muslimansko pitanje, kao što su svojevremeno postavljali i jevrejsko pitanje. Dodik je uvidio da bi mu u tom miljeu, ono što su uradili Karadžić, Mladić i Milošević moglo biti čak i nekakav simbolički kapital – pojašnjava Suljagić.
Dodaje da je dosljedna primjena zakona, bar u slučaju glavnih protagonista, jedini način borbe protiv negiranja genocida.
Riječ akademika
Profesor Fakulteta političkih nauka UNSA, sociolog Samir Forić kaže da negiranje od zvaničnika RS-a predstavlja osmu fazu genocida i da zabrinjava što je ono sistemski organizirano, ali i duboko ukorijenjeno u svakog ko se osjeća dijelom srpskog naroda.
- Negiranje genocida se uvriježilo kao potvrda identiteta, odnosno pripadanja jednoj zajednici. To je pokušaj obrazovanja o genocidu, kao nečemu što je utvrđeno sudskim presudama, što čini veoma teškim i stavlja dodatni teret na naše zakonodavstvo koje je kriminaliziralo negiranje genocida. Imamo veoma opasnu suprotstavljenost i tenzije koje se stalno rađaju – kaže Forić.
Smatra da savjesni građani treba da uče o genocidu, da shvate koliko je to destruktivno i nehumano i da to veliko zlo bude predmet kolektivnog, institucionalnog pamćenja. Naglašava da nas upravo negiranje, a ne sjećanje, drži u prošlosti.
Umanjivanje broja žrtava kao oružje
- Jedna od varijanti negiranja je relativizacija, kroz umanjivanje brojki ili opravdavanje tog zločina prethodno počinjenim u Bratuncu. Sad se licitira s 3.000 žrtava, koje nigdje nisu utemeljene, zato što zvanične brojke s kojima raspolažu centri, govore o 500 civila, dok se ostali odnose na vojnike VRS-a. Ako smo razumni, ako smo realisti moramo vidjeti da negiranje genocida ima svoju snagu, energiju, izvršitelje i plan i da nam sve to daje opravdanu bojazan da možemo očekivati gore, a ne bolje. Zato moramo njegovati naše pamćenje, da nam se to više ne ponovi – ističe profesor Forić.
