Turska je u martu napravila dramatičan zaokret na finansijskim tržištima, gotovo u potpunosti likvidirajući svoj portfelj američkih državnih obveznica, pokazuju podaci United States Department of the Treasury.
Prema objavljenim brojkama, Ankara je smanjila izloženost sa 15,7 milijardi dolara u februaru na svega 1,8 milijardi dolara u martu, što znači da je u samo mjesec dana prodato oko 14 milijardi dolara američkog duga. Dugoročne obveznice pale su na 839 miliona dolara nakon neto prodaje od 10,3 milijarde, dok su kratkoročni papiri srezani na 945 miliona dolara, uz dodatnu prodaju od 3,7 milijardi.
Ovakav potez predstavlja nagli prekid trenda iz prethodnih mjeseci, kada su turska ulaganja rasla – u januaru su iznosila 16,9 milijardi dolara, nakon 14 milijardi u decembru 2025. godine. Međutim, mart je donio gotovo potpuno povlačenje s tržišta američkog duga, u trenutku kada su i druge velike ekonomije počele smanjivati svoje pozicije.
Razlozi za ovakav potez leže u širem globalnom kontekstu. Brojne države su istovremeno smanjivale izloženost američkim obveznicama kako bi osigurale dolarsku likvidnost na domaćim tržištima i zaštitile svoje valute od pojačanih oscilacija. Dodatni pritisak dolazi i iz očekivanja strožije monetarne politike, kao i novih inflatornih udara nakon rasta cijena energije izazvanog zatvaranjem Hormuškog moreuza.
U isto vrijeme, Turska se suočavala s jakim pritiskom na nacionalnu valutu. Tokom eskalacije sukoba s Iranom, monetarne vlasti su, prema dostupnim podacima, posegnule za deviznim rezervama kako bi stabilizirale tržište, pri čemu je centralna banka krajem marta prodala gotovo 60 milijardi dolara u pokušaju da spriječi dublji pad lire.
Slični potezi zabilježeni su i kod drugih velikih vlasnika američkog duga. China je smanjila svoja ulaganja na 652,3 milijarde dolara – najniži nivo od 2008. godine – dok je Japan, i dalje najveći strani držalac američkih obveznica, smanjio portfelj za oko 47 milijardi dolara, na približno 1,2 biliona.
Ovakva kretanja ukazuju na sve izraženiju nervozu na globalnim tržištima i promjenu strategija velikih ekonomija u upravljanju deviznim rezervama, u uslovima rastuće geopolitičke neizvjesnosti i finansijskih pritisaka.
