Uloga advokata, člana VSTV-a i predsjednika Uprave „“Euroherca“ u jednom sudskom procesu - Otkud ti, Davore ? ?

"Martinovićeva 'Livanjska misija': Da li član VSTV-a pomaže optuženom Tuliću ili ubrzava legalizaciju Agraminvesta?"

"Političke igre ili legalni procesi?"

Pojavljivanje Davora Martinovića, advokata iz Mostara i člana VSTV-a BiH,  na ročištu na Općinskom sudu u Livnu kao branitelja optuženog Adnana Tulića, suspendiranog zamjenika glavne tužiteljice Tužilaštva USK, koji je optužen  za obmanu pri dobijanju kredita, pored  Tulićevog advokata iz Sarajeva Sanina Pešte može se tumačiti višeznačno i u svakom od objašnjenja može se naći zrnce istine i teza o nimalo slučajnom dolasku u sud.

Verzija 1.: Institucionalni utjecaj

Prvo, asocijativno razmišljanje, ide  prema Martinovićevom  „ institucionalnom“  utjecaju kao  člana VSTV-a koji značajno može utjecati na karijere sudija pa tako i sutkinje Valentine Bunić koja vodi krivični proces protiv Tulića. Mnogo je primjera  kako „uprava „  VSTV-a  sudbonosno usmjerava karijere tužilaca i sudija, pritom mislimo i na  imenovanja i ocjene sudija i tužilaca i ovlaštenja u vezi sa njihovom  disciplinskom odgovornošću.

O korupciji i „privatluku“ unutar ove institucije, o „potkivanju“ bivšeg predsjednika, direktoru Sekretarijata  VSTV-a koji se predstavljao kao „vlasnik pravosuđa“ , o  jednom članu VSTV- koji je bio na  privatnoj vikendici u Lohovu  kod Bihaća u vrijeme dok je bila  na snazi „prva“ suspenzija  tužioca, vlasnika ove vikendice, kako je o tome pisao portal istraga.ba a niko nije demantirao...

Nije zanemarljiiv ni  „nevidljivi“  pritisak  tzv. hrvatskog pravosudnog faktora kao mogućoj  odlučujućoj prevalenciji u momentu  konačnog odlučivanja o optužnici. Znate , sutkinja iz Livna, ugledni advokat iz susjednog Mostara. Naravno, ako do toga i dođe, teško  će se to moći  „iščitati“ iz presude. Sutkinja Bunić djelovala je impresionirana pojavom člana VSTV-a u „njenoj“ sudnici, da je  čak, da budemo cinični, zaboravila obući sudijsku togu  koja je obavazni dio odijevanja pravosudnih zvaničnika, osim ako nije na pranju ili se možda smočila prije ročišta.

Verzija 2.: Paradoksalne veze

Kontraveznost, čak i bizarnost Martinovićeve „odbrane“  Tulića ogleda se i u odranije poznatoj činjenici da je Adnan Tulić, svojevremeno  dok je spektakularno   hapsio  po Krajini i o tome prvo obavještavao društvenu zajednicu preko Facebooka, u jednom trenutku   u Službi za zapošljavanje USK uhapsio i Medinu Kurić, stručnu saradnicu u ovoj Službi  za dokup staža, inače suprugu Damira Kurića , rukovodioca podružnice „Agraminvesta“ Mostar u Bihaću.

Ko zna  pod kojim okolnostima   Kurićeva je puštena, a iz tog perioda prepričava se kao anegdota  u pravosudnoj zajednici USK  da se Davor Martinovič  kao advokat ali i predsjednik Nadzornog odbora Euroherca, koji je u  stvari temelj nastanka današnjeg koncerna Agram, izrazito negativno izražavao  o tužiocu Tuliću.  Nije  tajna ni da šef podružnice bihaćkog „Agraminvesta“ Damir Kurić  zbog privođenja supruge  „ ne može smisliti“  Tulića, barem tako pričaju njegovi dobri poznanici i stranački prijatelji ( Kurić je član NiP-a).

Otuda čuđenje pa i svojevrsni šok u Bihaću kada je etto.ba objavio da je Martinović Tulićev advokat, da bi se ubrzo u  gradu na Uni pojavila priča moguće i na nivou glasine, kako se Martinović   „sasvim slučajno“ (!!?) pojavio u sudnici kao Tulićev advokat i kako je navodno objašnjavao pitaocima  da uopće nije sporno hoće li Tulić biti osuđen (hoće), nego da li će morati ići u zatvor.

Verzija 3.: Slučaj "Komrad"

Treća verzija Martinovićevog dolaska na sud u Livno  kao Tulićev (dodatni) advokat  ima činjeničnu osnovu u nekadašnjem krivčnom predmetu „Komrad“  u Bihaću  kada su  pod tužilačkom dirigentskom palicom  Adnana Tulića uhapšeni i optuženi  sada već rahmetli gradonačelnik Bihaća Emdžad Galijašević, tadašnji direktor Komrada Hadis Jusić, sudski vještak Amir Delić,  državne službenice Jadranka Redžić i Jasmina Ibrahimpašić da bi na kraju svi bili pravosnažno oslobođeni.

Slučaj „Komrad“  veže se za navodno nezakonitu prodaju  zemljišta ovog javnog preduzeća „Agraminvestu“  a u Tulićevoj optužnici između ostalog stajalo  je da su optuženi pribavili korist „Agraminvestu“   u iznosu od 555.500 KM.

Međutim, tokom   sudskog postupka ovih pola miliona KM iz Tulićeve optužnice  volšebno je nestalo (!?),a neki akteri ovog slučaja prepričavali su kako je advokat „Agraminvesta“ Davor Martinović  u jednom trenutku  za Tulića rekao da se radi o mladom i perspektivnom tužiocu.  Rekao bih to i  ja za  555.500 KM, bez obzira  na sve što o njemu stvarno mislim.

Na kraju,  nestalo je  sve iz „čarobne“  Tulićeve optužnice, a „mladi i perspektivni tužilac“  pojavio se u Livnu kao optuženi kome je, čini se,  neophodna pomoć  od strane njegovog nekadašnjeg navodnog glorifikatora.

Verzija 4.: Zakulisne igre

Ipak, nije za odbaciti ni četvrtu, možda najintrigantniju i  najsloženiju verziju  Martinovićeve „livanjske misije“ koja se  nameće kao mogući razlog njegovog zastupanja optuženog Adnana Tulića. Nju ćemo u ovom tekstu samo   naznačiti u osnovnim detaljima, a razradićemo je u nekom drugom tekstu .

 Naime,  investicija „Agraminvesta“ u Bihaću vrijedna 40 miliona KM okončana je u građevinskom smislu  još 2019.godine, ali do danas  velika zgrada u staklu  sa podzemnim garažama na obali Une  nema upotrebnu dozvolu. Faktički, objekat se nelegalno koristi,a nadležne službe Grada Kantona i FBiH se prave da nemaju pojma.

Prije dvije godine u ovu zgradu je uselila kantonalna RTV USK čime je napravljen  presedan. Osnivač RTV USK je Skupština USK, pa  je na taj način najviši zakonodavni organ  zajedno sa  upravom ovog medija indirektni akter protivpravne radnje useljenjem u zgradu bez upotrebne dozvole. I kafić „Eurocaffe“ u sklopu zgrade „Agraminvesta“  ima privremeno rješenje već tri godine,a u ovom trenutku radi čak i bez rješenja.

Kakve  bi veze mogao imati optuženi Adnan Tulić  sa ovim problemom? Direktne svakako ne, ali indirektne – svakako da. 

Naime, kompletna složena procedura ishodovanja „brda“ papira  za legalizaciju  posovnog objekta „Agraminvesta“ i dobijanje upotrebne dozvole ide  preko Grada Bihaća, tačnije preko Službe za  urbanističko planiranje, građenje, imovinsko-pravne i geodetske poslove. Šef ove Službe  je Damir Smajić, kratko i jasno , prijatelj Adnana Tulića.

Prijateljstvo je „ukovano“  radom  u državnim institucijama i privatnim vezama. Smajić je bivši državni službenik u Ministarstvu prostornog uređenja USK i bivši sekretar Tužilaštva u vrijeme kada je Adnan Tulić  kantonalni tužilac i zamjenik glavne tužiteljice.

Na nedavnom ročištu u septembru ove godine na Općinskom   sudu u Bihaću Damir Smajić je bio svjedok svog prijatelja Adnana Tulića  u izgubljenom prekršajnom postupku protiv  novinara M.D. (zbog navodnog uznemiravanja preko društvenih mreža) i tada je pred  sutkinjom na zapisnik izjavio da „dobro poznaje Adnana Tulića“ i da su prijatelji, što nije krimen, nego činjenica. Iz nesporne  privatne veze Tulić-Smajić mogao bi se iščitati i  pokušaj  da se  preko krivičnog  predmeta na Općinskom sudu  u Livnu „ jednim metkom ubiju dva zeca“. 

Prvi „zec“ je, moguće, odlučujuća  uloga doc. dr.sc.    Davora Martinovića, advokata iz Mostara, člana VSTV-a BiH i predsjednika Uprave „Euroherca“ koji je temelj današnjeg koncerna „Agram“ ( kome pripada i  poslovna zgrada „Agraminvest“ u Bihaću ) da optuženi Adnan Tulić ,  „prođe što bolje“ na ovom procesu. Što ne tvrdimo, jer  je  prvi „zec“ i to  veoma preplašen, još uvijek „ u šumi“.

Drugi „zec“ je ubrzana legalizacija i dobijanje upotrebne dozvole za poslovni objekat „Agraminvesta“ u Bihaću. Jer ovaj objekat  spratnosti  Po 6 + P + G  + 8 etaža sa gabaritima  55 x 35 metara  osim građevinske dozvole iz 2014.godine i privremenog rješenja za kafić nema ništa drugo a radi već punih pet godina. E, ovdje u ovakvom, za evropske standarde nezamislivom slučaju protivpravnog petoogodišnjeg egzistiranja ogromnog poslovnog mastodonta , glavni akcelerator mogućeg ubrzavanja postupka ishodovanja papira mogao  bi biti prijatelj Damir Smajić, šef  Službe za  urbanističko planiranje, građenje, imovinsko-pravne i geodetske poslove.

Tulić bi zbog svog interesa  mogao da bude „vjetar u leđa“  prijatelju Smajiću  da se potrudi oko „Agraminvesta“ i to  na način da bude glavni vektor ubrzanja  službenih radnji   koji se u fizikalnom smislu   označavaju kao promjena brzine u vremenu.  A  ubrzanje  bi itekako dobro došlo „agramovcima“ .

U tom službenom gibanju šef i prijatelj Smajić ne bi morao  puno da se fizički  zamara  da slučajno ne „okruni“ svoju korpulentnu vanjštinu ( izraz „debeo“ on ne voli, potvrđeno, iako nije mršav), jer se uglavnom radi o mentalnim procesima koji  troše  zanemarive količine kilodžula. I drugi „zec“  izviruje iz šume,  a  za to vrijeme Tužilaštvo USK pune dvije godine drži  u prašnjavoj  ladici  krivičnu prijavu u vezi „Agraminvesta“ i ništa ne čini, što se  od ove institucije očekuje i dalje.