Zapadna Bosna godinama se suočava s istim problemima – lošom prometnom povezanošću, udaljenošću od glavnih saobraćajnih pravaca, odlaskom stanovništva i nedostatkom velikih investicija. Upravo zbog toga ideja o izgradnji novog cestovnog koridora koji bi povezao Bihać i Livno dobiva sve veći strateški značaj.
Predstavnici Unsko-sanskog kantona i Kantona 10 otvorili su razgovore o projektu koji bi, ukoliko dobije institucionalnu i finansijsku podršku, mogao promijeniti prometnu i privrednu kartu ovog dijela Bosne i Hercegovine.
Riječ je o ideji razvoja brze ceste koja bi povezala Bihać s Livnom, odnosno otvorila novi pravac kroz Bosanski Petrovac, Drvar, Bosansko Grahovo, Glamoč i Kupres. U perspektivi, ovaj koridor mogao bi biti povezan i s Republikom Hrvatskom, autocestom A1 i Jadranskom obalom.
Za zapadnu Bosnu to ne bi bio samo još jedan infrastrukturni projekt.
Bio bi to pokušaj da se područje koje je desetljećima bilo na prometnoj periferiji zemlje konačno uključi u glavne regionalne tokove.
Na sastanku u Livnu predstavljena je preliminarna analiza budućeg cestovnog pravca, a predstavnici dva kantona iskazali su spremnost da zajednički nastupe prema federalnim institucijama i pokušaju osigurati da ovaj projekt dobije status strateškog razvojnog prioriteta.
U središtu razgovora bila je mogućnost da se postojeća ideja brze ceste Bihać–Kupres proširi prema Livnu, čime bi se formirao znatno širi razvojni koridor.
Takav pravac povezao bi područja koja danas, unatoč geografskoj blizini, nemaju dovoljno kvalitetnu međusobnu prometnu komunikaciju. Bihać i Krajina bili bi bolje povezani s područjem zapadne Bosne, dok bi Livno i Kanton 10 dobili dodatnu prometnu vezu prema sjeverozapadnom dijelu zemlje.
Upravo je prometna izoliranost jedan od dugogodišnjih problema ovih krajeva.
Dok su veliki infrastrukturni projekti uglavnom usmjereni prema glavnim urbanim i privrednim centrima, područja poput Bosanskog Petrovca, Drvara, Bosanskog Grahova i Glamoča ostajala su izvan najvažnijih prometnih tokova.
Posljedice takvog stanja vidljive su desetljećima.
Teža dostupnost tržišta, duži transportni putevi, slabija povezanost s većim poslovnim centrima i otežan dolazak investitora samo su neki od problema s kojima se suočavaju lokalne zajednice.
Zato bi eventualna realizacija koridora Bihać–Livno mogla imati posljedice koje daleko nadilaze samo brže putovanje između dva grada.
Bolja prometna infrastruktura mogla bi otvoriti prostor za razvoj industrije, poljoprivrede, turizma i logistike. Istovremeno, kvalitetnija povezanost mogla bi povećati vrijednost zemljišta, olakšati poslovanje postojećih kompanija i učiniti ovaj dio zemlje privlačnijim potencijalnim investitorima.
Posebnu težinu projektu daje mogućnost povezivanja s Hrvatskom i Jadranom.
Ukoliko bi se u budućnosti uspostavila kvalitetna veza prema hrvatskoj granici i autocesti A1, zapadna Bosna dobila bi potencijalno važan izlaz prema jednom od najznačajnijih prometnih pravaca u regiji.
To bi moglo značiti kraće i efikasnije transportne rute za gospodarstvo, ali i novu priliku za turističko povezivanje.
Bihać i Nacionalni park Una, područja oko Drvara i Bosanskog Grahova, Glamočko polje, Kupres i Livno mogli bi se povezati u širu turističku cjelinu. Time bi se otvorila mogućnost razvoja novih turističkih ruta koje bi povezivale prirodne, kulturne i historijske potencijale zapadne Bosne s destinacijama u Hrvatskoj i na Jadranu.
Ipak, do realizacije ovakvog projekta put je dug.
Za sada postoji preliminarna analiza i politička spremnost dva kantona da zajednički pokrenu inicijativu. Predstoji mnogo ozbiljniji posao – detaljna projektna dokumentacija, definiranje trase, procjena troškova, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, pronalazak izvora finansiranja i, što je najvažnije, podrška federalnih institucija.
Upravo će odnos viših nivoa vlasti prema ovoj inicijativi biti jedan od ključnih pokazatelja koliko je Sarajevo spremno ulagati u razvoj zapadne Bosne.
Jer bez federalne podrške ovakvi projekti teško mogu prijeći iz faze političkih najava u fazu konkretne realizacije.
Predstavnici Unsko-sanskog kantona i Kantona 10 zato žele zajedničkim nastupom izvršiti pritisak na institucije Federacije BiH i izboriti se za pozicioniranje ovog koridora među infrastrukturne prioritete.
Takav pristup mogao bi biti važan i iz političkog ugla.
Dva kantona, koja se često suočavaju s različitim razvojnim izazovima, ovim projektom pokušavaju pronaći zajednički interes. Umjesto da se za infrastrukturna sredstva bore odvojeno, cilj je zajednički nastupiti s projektom koji bi obuhvatio širi prostor i imao regionalni značaj.
To bi moglo biti posebno važno u trenutku kada se Bosna i Hercegovina suočava s ozbiljnim demografskim problemima.
Stanovništvo odlazi, posebno iz ruralnih i slabije razvijenih područja. Mladi traže posao i perspektivu u većim gradovima ili izvan granica države. Bez snažnije infrastrukture teško je očekivati da će investitori u većem broju dolaziti u krajeve koji su prometno udaljeni od glavnih ekonomskih centara.
Zato cesta u ovom slučaju nije samo cesta.
Ona je potencijalna razvojna arterija.
Ako se izgradi kvalitetna prometna veza, mijenja se i način na koji investitori gledaju određeno područje. Ono što je danas udaljeno i teško dostupno, sutra može postati zanimljiva lokacija za proizvodne pogone, skladišta, turističke objekte i druge poslovne projekte.
Naravno, sve to ostaje samo potencijal dok ne bude jasno kako bi se projekt finansirao.
Izgradnja brze ceste kroz zahtjevne dijelove zemlje zahtijevala bi ogromna sredstva, a pitanje finansiranja moglo bi biti najveća prepreka. Međutim, upravo zbog toga predstavnici kantona insistiraju na tome da se projekt na vrijeme pripremi i institucionalno pozicionira.
Prvi korak je, kako se čini, napravljen.
Sada slijedi mnogo teži dio – uvjeriti federalne institucije da ovaj projekt nije lokalni interes dva kantona, već investicija koja bi mogla imati dugoročne posljedice za cijelu Federaciju BiH.
Koridor koji bi povezivao Bihać, Bosanski Petrovac, Drvar, Bosansko Grahovo, Glamoč, Kupres i Livno mogao bi postati nova razvojna osovina zapadne Bosne.
Njegova vrijednost ne bi se mjerila samo kilometrima izgrađene ceste.
Mjerila bi se brojem novih radnih mjesta, investicija, turista i ljudi koji bi ostali živjeti u svojim sredinama.
Upravo zbog toga naredni potezi vlasti bit će mnogo važniji od samih najava.
Ako projekt ostane samo na preliminarnim analizama i sastancima, zapadna Bosna neće dobiti ništa više od još jednog obećanja.
Ali ako kantoni uspiju osigurati podršku federalne vlasti, pripremiti kvalitetnu dokumentaciju i pronaći model finansiranja, koridor Bihać–Livno mogao bi postati jedan od najznačajnijih infrastrukturnih projekata ovog dijela Bosne i Hercegovine u narednim desetljećima.
Zapadna Bosna sada pokušava napraviti ono što joj je desetljećima nedostajalo – povezati se.
A upravo bi ta povezanost mogla biti ključna za njezinu buduću ekonomsku i demografsku obnovu.
