Dok se javnosti servira priča o ugroženosti entiteta, podaci OFAC-a pokazuju da je najugroženiji upravo budžet iz kojeg se finansira ovaj paralelni sistem.
Dok se politička scena trese od izjava o „očuvanju interesa naroda“, izvještaj američkog OFAC-a (Kancelarija za kontrolu strane imovine) otkriva sasvim drugačiju stvarnost. Dokumentacija iz 2024. godine hirurški precizno mapira kako se javni novac, preko mreže povezanih firmi, slijeva u džepove jedne porodice, piše na svom blogu zastupnik u NSRS Nebojša Vukanović.
Pet je ključnih tačaka koje ogolijevaju ovaj sistema moći, kaže Vukanović. Prvi jeda je Dodik centra moći odnosno “nevidljivi” vlasnik svega.
Milorad Dodik se formalno ne pojavljuje u vlasničkim strukturama milionskih kompanija, ali OFAC ga označava kao „srce i mozak“ cijelog sistema. Izvještaj otkriva da nijedna od ovih firmi ne bi postojala niti dobijala ugovore bez njegovog političkog uticaja. On je taj koji otvara vrata, dok drugi potpisuju papire. U pitanju je klasični model „državnog pokroviteljstva“ gdje se javna funkcija koristi za privatno bogaćenje.
Vukanović dodaje da se druga tačka odnosi na tendere bez konkurencije gdje je IT sektor postao kao privatni bankomat.
Kompanije Prointer ITSS i Sirius 2010 postale su sinonim za IT monopol u RS. Kako to da uvijek pobjeđuju? OFAC navodi da se tenderi Vlade RS često „crtaju“ prema njihovim specifikacijama, dok se stvarna konkurencija ili obeshrabruje ili potpuno eliminiše. Rezultat? Milioni maraka iz budžeta – novca svih građana – završavaju na računima firmi koje su pod direktnim patronatom porodice.
Kao treću tačku u ovom sistemu moći Vukanović navodi skrivanje iza drugih pitajući se ko su to paravani koji pokrivaju režim.
Kako sakriti trag novca od međunarodnih institucija? Strategija je jednostavna: isturi se „formalni“ vlasnik. Izvještaj apostrofira Đorđa Đurića i Infinity International Group kao krovnu organizaciju koja služi kao izolator. Đurić se pojavljuje kao vlasnik, ali OFAC tvrdi da je to samo fasada. Iza kulisa, konce vuku članovi porodice Dodik, dok su formalni vlasnici tu samo da bi se izbjegle sankcije i zbunila javnost.
Nije sve u novcu mego i u medijskoj kontroli. Zbog toga Dodiku trebaju ATV i Una kako bi opstao režim koji vodi.
Moć nije samo u novcu, već i u informacijama. Porodica je stavila pod kontrolu ključne medije poput Alternativne televizije (ATV) i Una TV ne zbog profita, već zbog opstanka.
Najšokantnije, smatra Vukanović, je umiješanost Dodikovog sina Igora u energetski sektor. Na taj način, smatra Vukanović, Dodikov režim kontroliše dugove a Igor Dodik se pojavljuje kao finansijski nadzornik
Možda najšokantnije otkriće jeste dubina umiješanosti Igora Dodika u energetski sektor. On se ne bavi samo profitom, već direktno nadgleda finansijske obaveze i upravljanje dugovima giganata poput Kaldera Company. To znači da on lično kontroliše „finansijsku krvnu sliku“ kompanija koje su od strateškog značaja za RS, čime se osigurava da nijedna marka ne ode tamo gdje porodica to ne dozvoli.
Dok se javnosti servira priča o ugroženosti entiteta, podaci OFAC-a pokazuju da je najugroženiji upravo budžet iz kojeg se finansira ovaj paralelni sistem.
