Glumica Zendaya našla se u središtu rasprave na društvenim mrežama nakon što se na londonskoj premijeri filma “Odiseja” pojavila s upečatljivim naušnicama izrađenim od drevnih zlatnih artefakata starih između dvije i tri hiljade godina.
Dok su modni kritičari i brojni obožavatelji oduševljeno komentarisali njen izgled, dio arheološke zajednice upozorio je da se iza luksuznog nakita krije mnogo ozbiljnije pitanje – porijeklo antičkih predmeta i mogućnost da su oni nekada nezakonito izneseni iz zemlje iz koje potiču.
Zendaya je nakit nosila na premijeri novog filma reditelja Christophera Nolana, historijskog spektakla “Odiseja”, koji u kina stiže 17. jula. U filmu, inspirisanom Homerovim epom, glumi zajedno s brojnim zvijezdama, među kojima je i njen suprug Tom Holland.
Posebnu pažnju privukle su naušnice koje sadrže autentične zlatne diskove stare između 2.000 i 3.000 godina. Drevni elementi spojeni su s modernim dizajnom od 18-karatnog žutog zlata i dijamanata.
Nakit je izradio londonski draguljar Glenn Spiro za kolekciju “Materijali Starog svijeta”, a danas se nalazi u privatnoj kolekciji Barron London.
Na društvenim mrežama uslijedile su podijeljene reakcije. Dok su jedni isticali jedinstvenost nakita i njegovu umjetničku vrijednost, drugi su otvorili pitanje etike korištenja autentičnih historijskih predmeta kao luksuznih modnih dodataka.
Arheologinja Annelise Baer kratko je poručila da je “opsjednuta” ovim komadom nakita, ali njena kolegica, poznata na društvenim mrežama kao dr. Z, izrazila je potpuno drugačiji stav.
U videu koji je kasnije uklonjen s TikToka naglasila je da problem nije u samoj glumici, već u trendu korištenja pravih arheoloških artefakata u luksuznom nakitu.
Posebno je istakla da javnosti nije poznato kako su drevni predmeti dospjeli u privatnu kolekciju.
“Ne znamo ništa o njihovom porijeklu niti o putu kojim su napustili matičnu zemlju, za koju se pretpostavlja da je Iran”, navela je dr. Z.
Dodala je da kolekcija Glenna Spira sadrži autentične artefakte s Bliskog istoka te iz sjeverne i zapadne Afrike, ali da način na koji su pribavljeni nikada nije javno objašnjen.
Prema njenim riječima, upravo zbog toga cijela priča ostavlja ozbiljna pitanja bez odgovora.
Dr. Z otišla je i korak dalje, tvrdeći da ovakav pristup doprinosi romantiziranju historijskih predmeta i njihovom pretvaranju u luksuznu robu dostupnu isključivo najbogatijima.
U svojim kritikama navela je kako bi mnogo prihvatljivije bilo koristiti kvalitetne replike, umjesto originalnih artefakata koji predstavljaju dio kulturne baštine pojedinih država.
Posebno je izazvala pažnju tvrdnjom da postoji ironija u tome što se drevni nakit, za koji pretpostavlja da potiče iz Irana, nosi u trenutku kada su odnosi između Irana i Zapada ponovo u fokusu međunarodne javnosti.
Na kraju je ocijenila i da je izbor ovakvog nakita na premijeri filma “Odiseja” simbolički neobičan, ističući kako i sam film, prema njenom mišljenju, obiluje historijskim netačnostima i anakronizmima.
Rasprava koja je uslijedila još jednom je otvorila pitanje gdje završava umjetnost i moda, a gdje počinje odgovornost prema očuvanju svjetske kulturne baštine.
