Novi vlasnici ArcelorMittala: Iza kulisa preuzimanja giganta bh. industrije
Prije nekoliko dana domaća javnost bila je iznenađena viješću da je grupacija Pavgord, u vlasništvu fočanskog biznismena Gordana Pavlovića, preuzela ArcelorMittal u Zenici i Prijedoru — kompaniju koja godinama važi za jednog od najvećih izvoznika iz Bosne i Hercegovine i ključnog nosioca industrijskog razvoja u zemlji.
Međutim, iako je istina da je Pavgord direktno uključen u ovaj proces, okolnosti oko preuzimanja mnogo su složenije nego što se na prvi pogled čini.
Ko zaista stoji iza akvizicije?
Na papiru, novi vlasnik ArcelorMittala u BiH jeste kompanija H&P d.o.o. Zvornik, koja se predstavlja kao dio grupacije Pavgord. No, ova kompanija ima potpuno drugačiju vlasničku strukturu od ostatka Pavgordovog portfelja. Naime, suvlasnici H&P-a su Predrag Pavlović, brat Gordana Pavlovića, i Ahmed Hamzić, do sada nepoznata osoba široj javnosti, a svaki od njih posjeduje po 50 posto vlasničkog udjela.
Predrag Pavlović već je poznat kao najbliži poslovni saradnik i pouzdanik svog brata Gordana, te se pojavljuje kao suvlasnik i direktor u više firmi unutar Pavgord grupacije. Ipak, prisustvo Ahmeda Hamzića, koji s jednakim udjelom učestvuje u ovom poslovnom poduhvatu, otvara nova pitanja. Ko je zapravo Hamzić i kakve su njegove poslovne ambicije u vezi s jednom od najvažnijih industrijskih kompanija u BiH?
Kompanija H&P d.o.o. Zvornik u prošloj godini ostvarila je prihode od 30,8 miliona KM, s neto dobiti od 3,4 miliona maraka. Registrovana je za „ostale prateće djelatnosti u prijevozu“, odnosno njena osnovna djelatnost je transport robe uz pomoć vlastitog voznog parka.
Pored ove firme u BiH, postoji i H&P GmbH sa sjedištem u njemačkom gradu Ulmu, gdje je upravo Ahmed Hamzić registrovan kao direktor. Ova njemačka kompanija bavi se transportom i logistikom, ali i prodajom automobila, guma, rezervnih dijelova, servisiranjem vozila, kao i iznajmljivanjem apartmana — što ukazuje na širenje Hamzićeve poslovne djelatnosti izvan klasičnih transportnih okvira.
Promjene koje donosi preuzimanje
Iako je ArcelorMittal nekada bio ponos bh. privrede, posljednje dvije godine kompanija je poslovala s gubicima i bilježila pad broja zaposlenih, što je izazvalo zabrinutost među radnicima, ali i lokalnim zajednicama koje ovise o njenom radu. U tom kontekstu, preuzimanje od strane snažnog domaćeg kapitala može značiti novu nadu i izlazak iz stagnacije.
Upravo zbog toga mnogi s optimizmom gledaju na dolazak Pavgorda i njegovih partnera. Grupacija u vlasništvu Pavlovića već ima kontrolu nad ključnim kompanijama poput Alumine iz Zvornika, Boksita iz Milića, Srbinjeputeva, Rudnika mrkog uglja Miljevina i drugih firmi koje posluju u sektorima rudarstva, energetike, saobraćaja i industrijske proizvodnje.
Ukupna dobit firmi koje se vezuju za Pavgord u prošloj godini premašila je 65 miliona KM, što svjedoči o finansijskoj moći i ozbiljnosti ovog poslovnog konglomerata. Njihovo iskustvo u rukovođenju velikim industrijskim sistemima, uz logističku podršku i međunarodne veze koje unosi Hamzić, moglo bi označiti novi početak za Mittal u BiH.
Iako u javnosti dominira narativ o Pavlovićevoj akviziciji ArcelorMittala, analiza pokazuje da iza ovog posla stoji kombinacija domaćih kapitalista i novih lica na poslovnoj sceni. Uspješnost ove akvizicije ovisit će o sinergiji između Pavlovića i Hamzića, ali i o njihovoj spremnosti da ulože ne samo kapital već i stratešku viziju u revitalizaciju jednog od najvažnijih industrijskih pogona u zemlji.
U svakom slučaju, riječ je o transakciji koja ima potencijal da bitno preoblikuje industrijski pejzaž Bosne i Hercegovine — i to ne samo u Zenici i Prijedoru, već i šire.