U četvrtak tačno u podne, oko 400 radnika travničke firme Fortitudo – nasljednice nekadašnjeg tekstilnog giganta Borac – odlučilo je reći „dosta“ dugogodišnjoj šutnji, obespravljenosti i ignorisanju osnovnih radničkih prava. Rad je obustavljen, mašine su utihnule, a šivaće mašine zamijenio je revolt.
Kako su radnici potvrdili za medije, glavni razlog za ovu radničku pobunu su niske plate, iscrpljujući prekovremeni rad – uključujući gotovo svaku subotu – i odluka uprave da ove godine ne isplati regres u iznosu od 200 KM. Regres, koji je godinama predstavljao minimum radničkog dostojanstva, ove godine je, prema riječima radnika, jednostavno „ukinut“, navodno zbog povećanja minimalne plate u Federaciji BiH.
“Radimo i subotama, imamo prekovremene sate bez adekvatne naknade, a sad su nam ukinuli i regres. Ljudi su ogorčeni i iscrpljeni”, rekao je jedan od radnika koji je insistirao na anonimnosti zbog, kako kaže, straha od otkaza.
Prema dostupnim informacijama, prosječna plata u ovoj firmi iznosi oko 1.000 KM, uz topli obrok od samo 5 KM dnevno – što je više uvreda nego pogodnost, ako se uzmu u obzir troškovi života u Bosni i Hercegovini. Dok inflacija nemilosrdno jede džepove građana, radnici Fortituda, koji svojim rukama proizvode za poznate inostrane brendove, jedva spajaju kraj s krajem.
Zanimljivo, Fortitudo se godinama diči uspješnom saradnjom sa stranim tržištima i statusom jednog od najvećih poslodavaca u Srednjobosanskom kantonu. No iza tog poslovnog imidža, radnici tvrde da se kriju umor, nepravda i tiha eksploatacija.
Uprava firme, kao i vlasnik – moćni AS Holding d.o.o. Tešanj – do sada se nisu oglasili povodom radničke obustave. I dok javnost čeka njihovu reakciju, radnici poručuju da više ne pristaju na šutnju.
Ova obustava rada dolazi u trenutku kada se sve više govori o odlivu radne snage iz Bosne i Hercegovine, te rastućem nezadovoljstvu među radnicima u realnom sektoru, posebno u industriji i tekstilu. Upravo u takvom kontekstu, pobuna iz Travnika mogla bi biti kap koja će preliti čašu šutnje – ne samo u ovoj firmi, već širom zemlje.
Pitanje koje ostaje jeste – hoće li nadležni reagovati prije nego što i posljednji radnik Fortituda potraži svoje dostojanstvo van granica BiH?
