Nedavna studija objavljena u British Journal of Psychology otkrila je da je uobičajena osobina ličnosti među ljudima s iznadprosječnim IQ-om sklonost izolaciji i preferencija provođenja vremena u samoći.
Prema studiji, ova tendencija može biti značajan pokazatelj natprosječne inteligencije.
Da li u svakodnevnom životu više volite biti sami nego u društvu nekoga ko vam se ne sviđa? Da li osjećate anksioznost kada ste pozvani na grupnu aktivnost i često tražite izgovore da je izbjegnete? Rezultati ove studije ukazuju na to da bi vaš IQ mogao biti iznad prosjeka, prema italijanskom časopisu "Gracia" u njegovom francuskom izdanju.
Da bi došli do ovih rezultata, singapurski psiholozi Satoshi Kanazawa i Norman Lee proveli su anketu među otprilike 15.000 Amerikanaca starosti između 18 i 28 godina.
Zašto inteligentni ljudi imaju tendenciju da se izoluju?
Rezultati studije pokazali su da većina učesnika preferira život u područjima sa umjerenom gustoćom naseljenosti nego u velikim gradovima, opravdavajući to time što takva okruženja poboljšavaju mogućnosti za međusobno upoznavanje i osjećaj pripadnosti zajednici.
Nasuprot tome, osobe s višim IQ-om pokazale su jasnu tendenciju smanjenja svojih društvenih krugova, a ponekad čak i preferiraju izolaciju.
U stvari, neki od njih su izjavili da pate od umora koji je rezultat društvene interakcije i osjećaju negativne emocionalne efekte kada provode dugo vremena s drugima, bez obzira na to jesu li bliski prijatelji ili ne.
Inteligentni ljudi teže samoći – izraz
Prema analizi studije, inteligentniji ljudi ne smatraju samoću negativnom izolacijom, već je vide kao priliku za fokusiranje i bavljenje produktivnim aktivnostima.
Njihovo zadovoljstvo se ne zasniva na intenzitetu njihovih društvenih interakcija, već na njihovim ličnim postignućima, posebno prilikom završetka važnih projekata ili postizanja dugoročnih ciljeva.
Da li je sreća povezana s drugima?
Autori studije vjeruju da visoko inteligentne osobe osjećaju manju potrebu za društvenom pripadnošću i imaju veću sposobnost da žive sami bez osjećaja usamljenosti.
Društveni odnosi nisu preduslov za njihovu sreću, jer to mogu kompenzirati svojim ličnim dostignućima i interesovanjima.
Istraživačica Carol Graham iz Brookings Instituta objašnjava da ljudi s visokom inteligencijom i sposobnošću da je ulažu imaju tendenciju da smanje vrijeme koje provode u društvenoj interakciji jer su zauzeti postizanjem dugoročnih ciljeva.
U konačnici, definicija sreće varira od osobe do osobe, i svaka osoba ima vlastitu percepciju onoga što joj pruža osjećaj zadovoljstva.
Dobrovoljna izolacija: psihološke i praktične koristi
Kada je samoća lični izbor, a ne obaveza, ona nudi brojne prednosti. Pomaže u smanjenju stresa, stimuliše kreativnost i poboljšava fokus pružajući mentalni prostor bez ometanja.
Također doprinosi razvoju nezavisnosti i emocionalne zrelosti, te pruža priliku za duboko razmišljanje koje podržava lični rast. Nadalje, nudi priliku za punjenje psihološke energije, poboljšavajući sposobnost suočavanja s izazovima.
Osim toga, odvajanje vremena za sebe može poboljšati kvalitet samih društvenih odnosa i omogućiti prostor za bavljenje hobijima i strastima, što doprinosi uravnoteženijem i prosperitetnijem životu.
