U engleskom gradu Fordingbridgeu zabilježena su dva odvojena teška slučaja seksualnog nasilja nad maloljetnim djevojkama, koja su se dogodila krajem 2024. i početkom 2025. godine.
U oba slučaja, sud je izrekao kazne trojici tinejdžera, uz obrazloženje da su pri donošenju odluke uzeti u obzir njihovo mentalno zdravlje i kognitivne poteškoće, što je značajno utjecalo na visinu sankcija.
Prvi 15-godišnjak osuđen je na trogodišnji program rehabilitacije za maloljetnike, uz 180 dana pojačanog nadzora, nakon što je proglašen krivim za seksualno nasilje i posjedovanje neprimjerenog sadržaja. Sudu je predočeno da ima dijagnosticiran ADHD i dugotrajne probleme s anksioznošću.
Drugi 15-godišnjak dobio je identičnu mjeru rehabilitacije, također za seksualno nasilje i povezane prekršaje, uz obrazloženje da ima značajne kognitivne poteškoće i dijagnosticiran ADHD, te vrlo nizak nivo intelektualnih sposobnosti u odnosu na vršnjake.
Treći optuženi, 14-godišnjak, osuđen je na 18 mjeseci rehabilitacionog programa zbog učešća u poticanju i distribuciji neprimjerenog sadržaja, a sud ga je opisao kao osobu s blagim razvojnim poteškoćama.
Sudija Nicholas Rowland u obrazloženju presude naglasio je da je riječ o maloljetnicima te da je cilj pravosudnog sistema balans između sankcije i rehabilitacije, uz smanjenje rizika od dugoročne kriminalizacije djece.
Žrtve su, prema navodima, u trenutku napada imale 14 i 15 godina. Jedna od njih je u sudnici pročitala emotivno pismo u kojem je opisala posljedice koje je događaj ostavio na njen život, uključujući dugotrajne psihičke poteškoće i promjene u svakodnevnom funkcionisanju.
Tužiteljica je navela da su slučajevi uključivali i korištenje društvenih mreža za kontaktiranje žrtava, kao i kasnije širenje snimljenog sadržaja među vršnjacima, što je dodatno pogoršalo posljedice po žrtve.
Sudski postupak u Fordingbridgeu izazvao je pažnju javnosti zbog težine djela i istovremenog izricanja rehabilitacijskih mjera umjesto zatvorskih kazni.
